Prvi svjedok zločina partizana nad muslimanima 14.februara 1945.godine je Hasan Tanović:” I tako rat teče, partizani oslobađaju Nevesinje. Narod izlazi pred njih da ih pozdravi.
Izašao je i Kadrija Konjalija, sekretar Komiteta KP u Nevesinju. Što sam vidio svojim očima bilo je strašno. Tavanski je prozorči gledao na zgradu opštine, to je bilo jedno dvorište.
Promatrali smo babo i ja, šta se dešava. Partizani postrojili sve Bošnjake i Hrvate, stavili u red njih 30 – 40 a medju njima je bio i efendija. Došli su da pozdrave oslobodioce, a oni su im oduzeli živote.
Dva čovjeka su predvidjela situaciju pa su prije nego su ispaljeni hitci iz mitraljeza skočili s mosta. Pilja Enver Ljubović pokušao je da bježi, ali ga je brzo jedan od oficira ”eliminisao”.
Drugi dan počela je civilna vlast da funkcioniše i po gradu se moglo normalno kretati.
Na mostu sam vidio Kadriju Konjaliju unakažen je bio. Civili kojima je taj dan oduzet život, o njima niko nikada nije pričao, niti dao neku izjavu.
Dan nakon događaja moj babo i Salko Korkut, sa Hamzom Kazazićem, pokupili su poubijane ljude na zaprežno vozilo i zakopali ih u veliku jamu koju su prethodno iskopali.
Dvije džamije su pretvorene u magacine, a jednu smo mi održavali Careva džamija, ona je služila svrsi.
Izvor : STAV