Osnivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine je izuzetno značajan događaj u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. Stogodišnje kontinuirano djelovanje ove institucije ostavilo je duboke tragove u mnogim oblastima kulture i nauke, utičući posredno i na druge vidove društvenog rada i života u jednoj do tada izrazito zaostaloj sredini koja se na taj način postepeno otvarala i ulazila u krug evropske kulture i nauke. Time ovaj događaj prelazi okvire Bosne i Hercegovine i od značaja je za čitavu naučnu javnost Balkana, pa i šire. U tom, historijski gledano, relativno kratkom periodu od 100 godina dešavale su se korjenite promjene cijelih civilizacija i opšte duhovne klime, što je svakako imalo uticaja i na razvoj jedne ovakve institucije koja je doprinijela rađanju i razvoju mnogih naučnih disciplina i oblasti kulture i na taj način dala izuzetno značajan doprinos ukupnom razvoju Bosne i Hercegovine.
Značajni događaji u historiji jedne sredine, zemlje, naroda, ne dešavaju se ni slučajno ni tako često, pa se ni ovaj, to je sasvim izvjesno, ne može posmatrati van konteksta ukupnih društveno-ekonomskih i političkih kretanja u jednom, po mnogo čemu specifičnom i značajnim historijskim događajima bremenitom vremenu i prostoru. To je vrijeme koje posebno karakteriše sukob interesa velikih sila oko tzv. Istočnog pitanja, odnosno nastojanja da se dokopaju baštine Osmanskog carstva i tako podrede težnje i interese balkanskih naroda svojim ciljevima.
Posebnu ulogu, poznato je, u svemu tome namijenila je sebi Austro-Ugarska Monarhija. U historiografiji su osvijetljene okolnosti u kojima je donesena odluka o okupaciji Bosne i Hercegovine i o samom činu njenog izvršenja od strane Austro-Ugarske. Ova država se dugo politički i diplomatski pripremala za takvu akciju, koju je provela prema unaprijed utvrđenom planu. Taj plan je bio usklađen sa širim strateškim ciljevima njenog prodora prema jugoistoku Europe, odnosno ostvarenja ekonomske i političke prevlasti na tom prostoru. Time se željelo postići više ciljeva: u prvom redu, osigurati granice Monarhije prema Jugoistoku, zatim obezbijediti za svoj kapital važna područja na Balkanu i onemogućiti stvaranje jače jugoslavenske države. Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine predstavlja najznačajniji korak u realizaciji takve «istočne politike» Austro-Ugarske Monarhije. Činom okupacije, jugoslavenska ideja i jugoslavenski pokret trebalo je da se zaustave na granicama Bosne i Hercegovine. Okupacijom Bosne i Hercegovine država se pojavljuje kao glavni poduzetnik – najvažniji faktor u osnivanju privredno-industrijskih preduzeća, vodi njihovo podizanje i snosi najveći dio odgovornosti za njihov rad i razvoj. Tada je izgrađen savremeni sistem komunikacija (željeznička, cestovna i PTT mreža). Privredna politika austrougarske uprave bila je pretežno orijentisana na iskorištavanje prirodnih bogatstava, čiji je plasman usmjeren na strano tržište.
Prodor kapitalističkih odnosa u Bosnu i Hercegovinu pod austrougarskom upravom izazvao je značajne društveno-ekonomske promjene u zemlji. Stvara se buržoarska organizacija vlasti i moderna državna uprava. Otpočinje proces stvaranja građanskih političkih organizacija, koje se organizuju na konfesionalno-nacionalnoj osnovi, što će dati obilježje političkom, pa donekle i kulturnom životu u Bosni i Hercegovini za duže vrijeme. I oblasti obrazovanja, kulture, a ubrzo zatim i nauke, kojima je namijenjeno da budu u funkciji ovakvog trenda kretanja, odnosno da budu u skladu s osnovnim ciljevima okupacije, doživljavaju značajan preobražaj. Treba naglasiti da je Bosna i Hercegovina u vrijeme okupacije nosila teško breme kulturne zaostalosti, uz veoma ograničen broj osnovnih škola, organizovanih uglavnom na konfesionalnom principu. Politički, strateški i ekonomski ciljevi koje je sebi postavila austrougarska uprava zahtijevali su pismenijeg, obrazovanijeg i kulturnijeg podanika. Otuda i nastojanje da se oblasti obrazovanja, kulture, pa i nauke posveti posebna pažnja i obezbijede neophodne pretpostavke za njihov brži preobražaj i razvoj. U ovakvom kontekstu treba posmatrati politiku Austro-Ugarske Monarhije na ovim našim prostorima i njeno prelamanje u oblasti o kojima će ovdje biti više riječi – oblasti kulture i nauke.