Zapažanja engleskih putopisaca o odijevanju i prehrani stanovništva BiH tokom druge polovine XIX stoljeća !



Putopisac Dzejms Krej navodi jedan nelagodan događaj iz Maglaja tokom osamdesetih godina XIX stoljeca : (…) Kako se Maglaj nalazi na pola puta između Doboja i Vranduka gdje smo konačili naredne noći isregli smo konje i ja sam svratio na ručak u glavni hotel ili kako se to kaže na turskom han.
Ništa nije moglo biti slikovitije od mjesta na kom sam se našao ali nista nije moglo biti ni gadnije od hrane koju sam dobio (…) Budući da smo bili tako blizu rijeke računao sam na neku dobru ribu.No pod imenom pastrmke dobio sam neku tvrdu tvar gorku kao samo dno Atlantika…Debela i veoma slana svinjetina bila je masna smrdljiva i nije se mogla jest.Čak su i jaja i riža kuhani u uzeglom buretu i imali su uzasan ukus.
Sjedeći na mekom ćilimu popio sam šolju kahve i ostao sa nekoliko Turaka sve dok nismo krenuli…”
Putopisac Tompson koji je na našim prostorima boravio krajem XIX stoljeca piše o sve brzem nestajanju razlika u odijevanju naroda ali i oskudnoj ishrani siromašnih slojeva stanovnišva.
Tokom boravka na Bjelasnici navodi da nije mogao razkikovati kršćane od muslimana jer su i jedni i drugi nosili široke čakšire privezane ispod koljena opanke ili grupe cipele bez potpetica.
Bogatiji slojevi su nosili cipele austrijske proizvodnje dok u gradovima muslimani isključivo nose fes.
Tokom posjete Banja Luci ostao je zaintrigiran da zene farbaju kosu u crveno dok su gotovo svi muskarci imali crvenkastu bradu.
Djeca su izgledala bolešljiva i blijeda u licu.Hrana seljaka bila je oskudna a obrok se sastojao od komada kukuruznog hljeba turske kahve i cigarete.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.