Priča kaže da je Franc Kafka sreo djevojčicu u parku gdje je svakog dana šetao. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana. S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.
”Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisaću ti o svojim dogodovštinama.”
Bilo je ovo prvo u nizu pisama, svaki idući susret Kafka je pisao novo pismo za djevojčicu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku.
Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj.
Na prikačenoj poruci pisalo je:”Putovanja su me izmorila…”
Mnogo godina kasnije sad već odrasla djevojka pronašla je skriveno pismo u lutki. Sadržaj tog pisma je glasio:
”Sve što voliš ćeš jednog dana izgubiti, ali na kraju, ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku.”