Zanimljiva anegdota o neponovljivom Safetu !



Priča o čovjeku koji je punih 50 godina svojom interpretacijom i profesionalnim odnosom prema publici rušio sve moguće barijere svrtavši se tada u vrh estradne scene.

Dokazao je da izvorna pjesma svojom ljepotom,nema prolaznost te da će trahati onoliko dugo koliko će biti onih koji će je htjeti znati prenijeti.

Safet Isović !

Pjesmom je otvarao sva vrata i ulazio u srca svih generacija,i onih starijih i mlađih.Nesumnjivo je da je posjedovao izuzetnu karizmu ali i osjećaj za pjesmu.

Bileća,1936.godina,gdje su ljudi prije prvog svjetskog rata prezivljavali zahvaljujući poljoprivredi i stočarstvu.

U to vrijeme jedna od imućnih porodica,bila je porodica Ahmeda Isovića,koji će u oktobru 1936.godine dobiti sine o kojem će se 20 godina kasnije pričati u svim dijelovima tadašnje Jugoslavije.

Izuzetno je volio strica Hasana koji je bio ključna osoba za početak njegove muzičke karijere.

Vlatko Filipovic,redatelj : “Amidza je trazio od njega to,jer je znao da Safet ima osjećaj”.

Za to Safetovo umijeće vrlo brzo se saznalo u tom hercegovačkom gradiću.Odlazak u obliznju brijačnicu predstavljao je nesvakidašanj događaj.Safeta su znali popeti na stol i započinjala je zabava.Pjesme poput “crne oci dobro vide di u mraku dvoje sjede” između ostalog bile su dio stalnog repertoara petogodišnjaka.

Te sretne dječačke dane ubrzo će zamijeniti zvuci sirena,glad neimastina te borba za goli zivot.

Godine 1941 porodica Isović napušta Bileću i odlazi u Banja Luku u kojoj će ostati do kraja Drugog svjetskog rata.Jedan događaj koji će Safet kasnije bezbroj puta prepričavati desio se upravo u Banjaluci.

U gradu je bio ringišpil a Safet je često znao otići na to mjesto i gledati drugu djecu kako uzivaju vozeći se na njemu.Sve je to posmatrao dok se vlasnik jednog trenutka nije obratio i pozvao ga na ringišpil.

Začuli su se zvuci sirena i ubrzo je počelo bombardovanje Banja Luke od strane savezničkih trupa.

Jedina osoba koja je cijelo vrijeme provela na otvorenom prostoru bio je Safet.Imao je veliku sreću da je ostao nepovrijeđen.

Po završetku rata porodica Isović se vraća u Bileću,a Safetu je bilo zao napustiti grad koji je za relativno kratko vrijeme zavolio.

Tokom povratka u Bileću spojit će se sa ljudima sa kojima će imati neraskidive odnose u toku svog kasnijeg zivota.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)