Velika seoba naroda započela je krajem IV stoljeća a pokrenuli su je narodi tursko-mongolsog porijekla-Huni. Kao početak velike seobe tradicionalno se uzima 375.godina kada je došlo do provale Huna na područje istočne Evrope odakle su Goti potisnuti na zapad, izazvavši lančanu reakciju kojom su se svi drugi barbarski narodi sa druge strane rimskih granica također pokrenuli na zapad.
U užem smislu velika seoba je završila sredinom ili u drugoj polovici V vijeka kada je dovršeno pokretanje većine germanskih naroda na zapad i nestanak posljednjih ostataka Zapadnog Rimskog carstva.
Međutim, dio historičara to smatra tek prvom fazom. Druga faza velike seobe se okvirno dogodila između 500 i 700 godine te se tokom nje Vizantijsko carstvo našlo pod udarom Slavena na Balkanu i Langobarda u Italiji.
Seoba je pokrenuta iz Male Azije, kroz „vrata naroda“, zatim preko Urala pa onda prreko Kaspijskog jezera Huni su stigli u Evropu. Ova seoba je imala velike demografske, političke i kulturne posljedice na evropsku i svjetsku historiju. Za posljedicu je imala rušenje Zapadnog Rimskog carstva 476.godine, na kojem će poslije nastati niz drugih država, među kojima će najjača biti Franačka.