Istražujući pitanje “šta se stvarno
dogodilo u Srebrenici?”, poznati novinar Andreas Zumach krajem septembra 1995.
dobio je uvid u “materijal prisluškivanja Američke obavještajne agencije (CIA) i
Američke odbrambene obavještajne agencije (DIA). Najkasnije od 17. juna (to su
najraniji protokoli u koje sam imao uvid) – znači, tri sedmice prije početka napada
na Srebrenicu – CIA i DIA prisluškivale su cjelodnevne razgovore između bosanskosrpskog generala Ratka Mladića i komandanta Vojske Srbije /odnosno Vojske Jugoslavije – prim. S. Č./, Momčila Perišića, najvišeg vojnog oficira predsjednika Slobodana
Miloševića.
Prilikom tih razgovora detaljno je planiran i pripremljen napad na
Srebrenicu. Tačno mjesto polaska i jačina tenkova se, također, mogla saznati, kao
i granična mjesta preko kojih su trebale pomoćne jedinice srbijanske vojske da pređu
u istočnu Bosnu. Njihov cilj – osvajanje grada i progon njegovog muslimanskog
stanovništva – je, također, više puta spomenut. Naredbodavac u telefonskim razgovorima bio je Perišić, a izvršilac Mladić”
Kasnije “istrage pokazale su”, tvrdi Zumach, “da su, kako prije i za vrijeme
agresije, tako i u danima poslije zauzimanja Srebrenice, bespilotni američki avioni
letjeli preko tog područja i snimali.
Iz, prema mom mišljenju pouzdanih izvora, čuo
sam da postoje snimci napada srpskih trupa na Srebrenicu, kao i transporta kasnije
masakriranih muslimanskih ljudi u kamionima. Nisam potpuno siguran u to, jer
te slike ni do danas nisam vidio svojim očima”
Svoja istraživanja Andreas Zumach objavio je 16. oktobra u berlinskoj dnevnoj
štampi Tageszeitung i drugim novinama – “u vezi sa mišljenjem da su SAD prešutjele
saznanja njihove dvije tajne službe, ne samo UN trupama (UNPROFOR), koje su
bile stacionirane u Bosni i odgovorne za zaštitu Srebrenice, nego i njihovih saveznika
NATO-a. Ovo mišljenje je kasnije korigovano u razgovoru sa generalom njemačke
vojske koji je duže vrijeme djelovao na međunarodnom nivou. Prema podacima
generala, saradnja između američkih tajnih službi i njemačke obavještajne službe
za vanjsku politiku (Bundesnachrichtendienst – BND) bila je dobra i Nijemci su
najkasnije od septembra 1994. dobijali 90% svih izviđačkih podataka koje su imale
Sjedinjene Američke Države. Tajne službe Amerike i Velike Britanije usko su sarađivale sve do septembra 1994. Zatim je Vlada u Londonu javno optužila CIA-u da je
u Bosni stala na stranu većinske muslimanske vlade Alije Izetbegovića. Washington
je nakon toga drastično umanjio odnose sa Londonom. Prema podacima njemačkog
vojnog generala, BND-u je zbog bliske saradnje sa austrijskom vanjskom obavještajnom službom, takoreći podružnica BND-a, nisu nužno bila potrebna saznanja
CIA-e i DIA-e, barem što se tiče prisluškivanja telefonskih razgovora. Austrijska
vanjska obavještajna služba je na Alpama na granici sa Slovenijom instalirala najmodernije uređaje za prisluškivanje sa kojima je mogla prisluškivati cijeli balkanski
region. Saznanja BND-a, CIA-e i DIA-e su redovito procijenjivana u centru prisluškivanja u blizini Augsburga, objasnio je vojni general.
Provjera kod BND-a i drugih izvora potvrdila je većinu generalovih informacija.
Osim toga, dobio sam informaciju da je i francuska vojna informativna služba bila
obaviještena o pripremama napada na Srebrenicu i da te informacije nisu službeno
bile dalje proslijeđene na glavno sjedište UNPROFOR-a u Zagrebu, već samo tadašnjem glavnom komandantu UNPROFOR-a za cijelu bivšu Jugoslaviju, generalu
Bernardu Janvieru. Daljne istrage su pokazale da se Janvier već na sjednici Vijeća
sigurnosti UN-a, 24. juna 1995, zalagao za to da se od Srebrenice i od ostalih pet
sigurnih zona UN-a treba odustati” (Isto).
167 Isto, str. 251. U “dokumentima francuske istrage o padu te enklave, u brojnim
je intervjuima nenazočnost generala Smitha tijekom cijele Srebreničke krize ostala
zabilježena kao zabrinjavajući znak. General Hervé Gobilliard, koji je imenovan za
Smithova privremenog zamjenika, izvjestio je istražitelje kako nekoliko dana nije
uopće znao da je Smith odsutan, te kako je s prilikama u Srebrenici bio upoznat samo
tri dana prije pada te enklave. Činjenica da je general Smith odbio da ga intevjuira
u sklopu francuske istrage o padu Srebrenice samo je povećala špekulacije”