Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere.
Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek ”prevede” u islam. Da bi odgajali muslimana, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije.
Neka im više govore o ponosu o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu.
Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste.
Jer zapamtimo: progres islama – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći do mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.