Arhiva oznaka: Stolac

Hrvat iz Stoca ispunio očevu želju i poklonio zemlju za muslimanski harem !

Islamska zajednica u Stocu jučer je dodijelila zahvalnicu Ivi Ragužu iz sela Barani kod Stoca koji je zemljiŔte svoje porodice dodijelio za muslimanski harem u ovom dijelu mjesta u podnožju Hrguda.

On je zemlju darovao ispunjavajući želju svog pokojnog oca Đure.

“Ovom prilikom zahvaljujemo se Ivi koji je sam pokrenuo postupak prijenosa zemljiÅ”ta.Zahvaljujemo se Neziru BeÅ”i koji je snosio finansijske troÅ”kove te medžlisu IZ Stolac koji su radili papirologiju”-naveli su na Facebook profilu sela Barani.

Stolac-sjajni biser Hercegovine !

Zovu ga hercegovački dragulj. Stolac je opŔtina smjeŔtena u Hercegovini. Ako je Bog igdje želio

stvoriti svijet, onda ga je stvorio u Stocu rekao je Ivo Andrić. Krupne su to riječi, ali kada stignete u ovaj grad, shvatite zaÅ”to je to nobelovac rekao.

Stolac je grad s 13 kula. Ali ono Å”to se posebno ističe jesu stećci. Nalaze se u Radimlju tri kilometra zapadno od Stoca.

Najpoznatija i najvrednija nekropola stećaka u BiH.Ā  Na nekropoli se nalaze 133 stećka, od čega su čak 63 ukraÅ”ena.

ZaŔtitnik znak ove nekropole jeste muŔka figura s uzdignutom rukom i relativno velikom Ŕakom i

prstima, koja kao da govori putniku da će u ovom tvrdom i krÅ”nom hercegovačkom kraju naići na gostoljubive i prijateljski raspoložene ljude.

Prvi Rizvanbegovići u Stocu: Zulfikar-kapetan !

Prvi Rizvanbegovići u Stocu: Zulfikar-kapetan. Da bi bila jasnija pojava i uloga Rizvanbegoviać u historiji, potrebno je dati nekoliko uvodnih podataka o stolačkoj kapetaniji u prvoj polovini 18. stoljeća. Prvi kapetan stolačkog grada iz 18. st., jeste Osman-aga iz 1729. za koga se pretpostavlja da je pripadao porodici Rizvanbegovića. Međutim, prvi član navedene porodice za koga znamo iz dokumenata Dubrovačkog arhiva jest Ali-beg, kome se Republika obraća kao nosiocu osmanske vlasti, pismom od 3. juna 1751., u pitanju ispada nekog janjičara, Mehmed-age Galofa. Osim Ali-bega, zna se pouzdano za joÅ” dvojicu Rizvanbegovića iz sredine 18. st. (od 8. 12. 1752. do 28. 3. 1759): Osman-bega i Zulfikarkapetana koji bi mogli biti braća. Ovaj drugi nam je važan i o njemu ćemo neÅ”to kazati.
Zulfikar Rizvanbegović, kapetan stolački u dva navrata (prvi puta oko 1755, a drugi put 1781), bio je energičan, pravičan i oÅ”tar čovjek. Uz to se odlikovao i duhovitoŔću. Zulfikarkapetan, prozvan također Hadži-kapetanom, ženio se dva puta od poznate sarajevske porodice Babića. S prvom ženom imao je Zulfikar sinove: Mustaj bega i Mehmed bega, kasnije prozvanog Hadži beg (Hadžuna). Poslije smrti svoje prve žene, Zulfikar se oženio njezinom sestrom Melikhanom, te s njome dobio ove sinove: Omer-bega, Ali-agu (kasnijeg hercegovačkog vezira), Halil-agu i DerviÅ”-bega. DerviÅ” bega grom je ubio joÅ” kao mladića, a bio je ponajbolji od sve braće.
Ali aga je mogao biti rođen najranije 1783. (na osnovu sidžila-sudski zapis), mada neki navode kao godinu njegovog rođenja 1771. Po narodnoj tradiciji, Ali-paÅ”a se rodio u selu Glumini gdje je Zulfikar-kapetan iselio radi kuge. Pored sve strogosti, izgleda da Zulfikar kapetan nije moga održati sinove u redu i posluÅ”nosti. Predosjećao je da bi mogli izbiti sukobi među braćom iz dva braka, poslije njegove smrti i da bi u tim sukobima mogli izgubiti i stolačku kapetaniju, te je radi toga podijelio imovinu sinovima i zahvalio se na kapetanskoj časti 1802. Zulfikar kapetanovi sinovi iz prvog braka dobili su veći dio imovine od svoje mlađe braće. Mustaj beg je dobio stolački grad s kapetanskom čaŔću i veći dio kapetanije, a Hadži beg manji dio sa hutovskim gradom i to nad onim selima, koja su u blizini Hutova. Po narodnoj tradiciji, ovoj diobi prisustvovali su i stolački građani: Å arići, MehmedbaÅ”ići, pisar Žujo i bajraktar Hanić. Ovom diobom bili su najnezadovoljniji Hadži-beg (Mehmed-beg) i Ali-aga koji je dobio kulu i zemljiÅ”te u OperÅ”ima. Tada Ali-aga, po svoj prilici ode u ā€žsvijetā€œ.
među Rizvanbegovićima. Po izvjesnim znacima, tome je bila povod neka modna haljina, ā€žnekakva vezena saltaā€œ, neobična za njegova oca koji ga zato oÅ”tro ukori. Osjetljiv i plahovit, Ali-aga ode od kuće, po nekim izvorima, u smederevski sandžak, gdje se obogatio i donio kući dosta novaca. To je moglo biti po očevoj smrti 1805. U smederevskom sandžaku je postao janjičar i dobio titulu seregeÅ”ti-aga. Po njoj se zvao Ali-aga a ne Ali-beg.
I pored sve opreznosti Zulfikar-kapetanove, sukobi i borbe između njegovih sinova izbili su svom žestinom početkom 1808. godine. Jedan od razloga da nisu izbili neposredno po Zulfikar-kapetanovoj smrti (1805) jesu prilike u susjedstvu Hercegovine, u Dalmaciji i Crnoj Gori. Naime, Francuzi su, nakon Požunskog mira (1805), zakoračili snažno na Balkan sa jasnim namjerama da i dalje prodiru i da im Dalmacija posluži kao baza za osvajanje balkanskog poluotoka. Zbog toga su doÅ”li u sukob sa ujedinjenim Crnogorcima i Rusima

Na području danaÅ”nje BiH očuvano je preko 66.000 stećaka, Stećci i njihove nekropole su jedna od misterija bosanskohercegovačke historije.

Stećak je uobičajeni naziv za kameni nadgrobni spomenik iz srednjeg vijeka na Å”irem području Bosne i Hercegovine, sjeverozapadnim dijelovima Crne Gore, zapadnim dijelovimaSrbije i južnim dijelovima Hrvatske, uglavnom u Dalmaciji.

Sinonimi za stećak su i nazivi bilig (bilizi), kami (kamenovi), mramor (mramorovi) i drugi. KarakteriÅ”e historijusrednjovjekovne bosanske države i njenih susjednih krajeva.

Na području danaÅ”nje Bosne i Hercegovine očuvano je preko 66.000 stećaka, Stećci i njihove nekropole su jedna od misterija bosanskohercegovačke historije. Najveće dileme se svode na pitanja njihovog porijekla,

pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima. NajviÅ”e podataka za historičare daju natpisi koji karakteriÅ”u manji broj stećaka.

Natpisi govore o različitim druÅ”tvenim slojevima koji su sahranjivani ispod stećaka, a i različitim vjerskim pripadnostima. Time je opravdana postavka o stećcima kao nadgrobnim spomenicima stanovnika srednjovjekovne Bosne

.
Najpoznatiji stećak na prostorima Bosne je ZgoŔćanski stećak nađen u okolini Kaknja. On nema natpis, a zbog izuzetne ukraÅ”enosti neki istraživači, kao Å”to je Đorđe Stratimirović, uzimaju da se radi o grobu Stjepana II Kotromanića.

ZgoŔćanski stećak se sada nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Najpoznatija nekropola u Bosni i Hercegovini je Radimlja kod Stoca. Stećci su danas najvažniji spomenički dokaz predosmanlijske Bosne,

najupečatljiviji materijalni simbol vremena od 13. do kraja 15. stoljeća. Već nakon 1463. i pada Bosne pod Osmanlije stećak počinje ustupati mjesto osmanlijskom niÅ”anu. Iako se glas o njima pronio i prije, stećci se počinju sistematski proučavati od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine i otada svako vrijeme njihovu pripadnost tumači u svoju političku korist. I danas postoje dvije dominantne teorije o njihovoj pripadnosti. Jedna kaže da je riječ o bogumilskim spomenicima, odnosno nadgrobnim spomenicima pripadnika Crkve bosanske, a druga da su ih radili Vlasi, originalna nomadska grupa s ovih prostora.

Ono Å”to je sigurno jest da su se ispod stećaka pokopavali pripadnici tri tadaÅ”nje konfesije u Bosni i Hercegovini: Crkve bosanske, Rimokatoličke i Pravoslavne.
Epitafi stećaka napisani bosančicom svjedok su onodobne pismenosti. Oni uglavnom otkrivaju ime pokojnika (često je i nekoliko njih pokopano ispod stećka).

Na nekim primjercima je i potpis dijaka – pisara koji je sastavio i uklesao natpis. Neki natpisi donose pojedinosti iz pokojnikovog života ili molitve. Ukrasi na stećcima, odnosno njihova simbolika joÅ” je enigma, ali ujedno dokaz nasljeđa prahistorijskog doba i antike.

Pojavljuju se motivi sunčevog diska, polumjesec u pratnji zvijezde koji izaziva brojna tumačenja, zatim križ i ljiljan, prikazi lova, oruđa i alata, figure muÅ”karaca i žena sa Å”tapovima ili križevima u ruci.

Tajne stećka-podignuta ruka i krug
Motiv ruke podignute veoma je čest na nadgrobnim spomenicima srednjovjekovne Bosne.
Navest ćemo jedno posebno gledanje kada je u pitanju pomenuti motiv a iznio ga je Miro Ilić iz Trebinja.
“Ovdje treba spomenuti da neki arheolozi smatraju da je podignuta ruka znak zakletve a drugi ovaj motiv smatraju sadržajnim pokazateljem.
Po ovima čovjek uzdignute ruke predstavlja sazviježđe Oriona a krug između ruke i glave predstavlja položaj sunca na nebeskoj sferi prvog dana ljeta odnosno ljetnog solsticija dugodnevnice.
Ovo sazviježđe su takvim vidjeli i Drevni Egipćani i Vavilonci itd.Ono po čemu se razlike moja hipototeza je da krug između glave u ruke predstavlja položaj supernove zvijezde iz 1054.gkdine.
Krug ne predstavlja položaj sunca u tacki ljetnog solsticija koji je tada bio 16.juna 1054.godine.Od položaja supernove na nebeskoj sferi tačka ljetnog solsticija je tada bila udaljena 19 stepeni istočnije.
U slučaju da krug predstavlja tadaÅ”nji položaj sunca na stećku bi sunce trebalo biti uklesano dalje sa desne strane podignute ruke odnosno lijevo od nas gledano a ne između ruke i glave.”