Komandant glavnog štaba Armije RBIH general Rasim Delić je u ovim danima zapisao : ” U Zagrebu sam se sreo sa Ricardom Holbrukom u američkoj ambasadi i on mi je rekao:
upozoravam vas da ne idete prema Banjoj Luci,vaš ulazak u Banja Luku bi stvorio novi val od oko 350.000 izbjeglica koji bi krenuli ka Srbiji,shvatite ozbiljno moju prijetnju,u protivnom bit ćete izlozeni NATO udarima.
”Naša delegacija na čelu sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem bila je u Ankari, kada je iznenada došao američki veleposlanik Richard Hoolbroke sa svojom delegacijom.
Hoolbroke je sve vrijeme ubijeđivao predsjednika, kako se jedan od dva entiteta mora zvati Republika Srpska, zato što Slobodan Milošević to insistira.
Diskusija je trajala više od dva sata, predsjednik nije htio pristati na ime Republika Srpska. Predsjednik je kazao da o tome ovisi budućnost države i da ne može pristati na to ime.
Negdje jedan sat poslije ponoći, Hoolbroke se podigao i rekao predsjedniče, ja moram u osam sati u jutro doći kod Miloševića i reći mu da ste vi pristali na ime Republika Srpska.
Predsjedniku su ruke bile vezane, morao je prihvatiti to ime”, rekao je Hajrudin Somun.
Američki diplomata Richard Holbrooke je 1998.godine dao intervju za BHT 1, kada je govorio o Dejtonskom mirovnom sporazumu.
”Uvijek sam govorio da smo se trebali uključiti mnogo ranije u događje u BiH. Manje bi života bilo izgubljeno, a ishod bi bio bolji.
Nismo trebali pristati na ime Republika Srpska, smatram to greškom. Ali na kraju mogu da kažem da nije bilo Alije Izetbegovića ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine”.
U kasno ljeto 1995.godine snage Armije Republike BIH,HVO i Hrvatske vojske pokreću veliku ofanzivu u Zapadnoj Bosni.Za nešto više od mjesec dana oslobođeno je blizu 5 000 km kvadratnih teritorije koja je bila pod kontrolom VRS,a solobodilačka akcija dovela je snage
ARBIH,HVO i HV-a na svega dvadesetak km od Banja Luke.O dešavanjima iz zadnjih dana rata u BIH izjavu je dao i poznati Banjalučanin profesor pravnih nauka,pjesnik i prvi poslijeratni premijer RS-a,dr.Rajko Kasagić.
Ričard Holbruk je 1995.godine došao kod Miloševića i rekao “Sutra pada Banja Luka”.Milošević se sa njim pet sati ubjeđivao i prepirao i reko da Banja Luka ne smije pasti.
Vojska je već pravila pantomske mostove preko Vrbasa.Mi smo pozvali Miloševića i rekli da će 150.000 banjalučana doći u Beograd ako padne Banja Luka i traziti gdje će ih smjestiti i da će nastati humanitarna katastrofa u kojoj će stradati 850.000 ljudi.
Poslije pet sati ubjeđivanja i svađe Milošević je rekao da Srbija ulazi u rat.Holbruk kontaktira sa Klintonom,zatim zove Tuđmana i Izetbegovića i kaze im da je Klinton rekao da se zaustave dalje ratne aktivnosti i napredovanje Hrvata i Muslimana.Tako je spašena Banja Luka”.
Prema UN konvenciji o sprječavanju i kaznjavanju zlocina genocida vođe zemalja članica UN imaju obavezu da reaguju da se umiješaju u koliko se u nekoj od zemalja izvrši genocid.
U prvim godinama agresije SAD su zastupale opciju “nula mrtvih” sto je značilo da neće biti njihovih ljudi na bosanskohercegovačkoj teritoriji.
Rusija je jasno i glasno podržala Srbiju i pobunjene Srbe u BiH dok su Velika Britanija i Francuska tajno ali potpuno efikasno podržavale Miloševićevu politiku i pokazale potpunu nezainteresovanost za rješavanje krize.
Među prvim državnicima koji je svojim ispadima pokazao da je “agresor žrtva a ubijeni i masakrirani kolateralna šteta” bio je francuski predsjednik Fransoa Miteran.On je u prvih mjeseci rata u Miloševiću vidio pozitivnu ličnost jugoslovenske krize.
Glavni cilj ovakvih negiranja bio je ograditi se od opasne rijeci “genocid”.Da je zločin oznacen kao takvim čim je Bosna postala članicom UN-a 22.maja 1992.godine clanovi organizacije bi bili obavezni da intervjuišu koristeći vojnu silu.
Za vrijeme genocida nad Bošnjacima postojala je volja da se podrži agresor.
Sve rezolucije koje je usvojilo Vijeće UN sastavljene su od strane V.Britanije i Francuske.
Jedna od tih rezolucija je rezolucija o embargu na oruzje čime je zapravo podržana vojna moć Srbije kao nasljednice JNA dok je legitimnoj oružanoj sili ARBIH uskraćeno legalno pravo na samoodbranu.
U intervjuu kojeg je za Hayat 2005 dao Holbruk navedeno je :”Data mi je instrukcija da žrtvujem Srebrenicu Goražde i Žepu”.
Instrukcije je dobio kd trećeg čovjeka u Bijeloj kući Tony Lake.
Jos jedan primjer govori o umiješanosti međunarodne politike a to je slučaj iz 11.jula 1995.godine kada su srpske snage već bile u Srebrenici a tadasnji tajnik UN Butros Gali odbija odobriti avijaciji bombardovanja srpskih položaja te izvlačenja civilnog stanovništva pomoću vozila UN-a.
