Arhiva oznaka: Genocid

“Odbijanjem priznanja da je u Srebrenici počinjen genocid je priprema za novu agresiju i zločine”

”Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko, ne bi trebao izražavati žaljenje zbog neusvajanja zakona o zabrani negiranja genocida, već bi trebao pokazati odlučnost i taj zakon konačno nametnuti.

Posjeduje takvu moć i ovlasti, u više navrata je to i obećao porodicama žrtava.

Odbijanjem priznanja da je u Srebrenici počinjen genocid je priprema za novu agresiju i zločine”, poručili su iz Stranke Demokratske Akcije.

Čović i zastupnici HDZ-a glasali protiv zakona o zabrani negiranja genocida !

Na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, koja je održana 8.aprila, na dnevnom redu se, između ostalih, našao i zahtjev delegata Denisa Bećirovića i Zlatka Miletića za razmatranje izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH po hitnom postupku.

Zakon nije izglasan, najviše zbog Dragana Čovića i glasovima delegata iz redova HDZ-a.
Razmatranje ovog izvještaja odbačeno je sa sedam glasova protiv, šest za, a jedan delegat je bio suzdržan.

Ovo je Saliha,supruga Rame koji je dozivao sina Nermina da se predaju četnicima u julu 1995.godine !

Ako nekad budete prolazili kroz Dubrak,svratite kod Salihe Osmanovic,supruge rahmetli Rame koji je u julu 1995.godine dozivao sina Nermina.

U ovom naijistočnijem selu optine Srebrenica,Saliha godina zivi sama i ima nevjerovatnu energiju uprkos svim nedaćama koje su je zadesile tokom njenog teškog zivota.

Avlija je pod konac,krenula je proljetna sjetva i sve to Saliha stize a dijeli sa svima ono sto sama napravi,domaći sok,dzem,salata..svasta Saliha ima za ponuditi.

Nemjerljiva je snaga ove zene koja je u Genocidu nas Bosnjacima Srebrenice izgubila dva sina i muza.Češće bi trebali obilaziti nase majke,bar onda kada smo tuzni.

Neka Bog pozivi i da zdravlja svim majkama a posebno onim kojima su posljedicom zlih genocidnih ideologija,ostale bez svojih najmilijih,bez svoje djece.

Negira genocid u Srebrenici a građani Crne Gore ga podržavaju !

Građani u nekoliko crnogorskih gradova počeli su okupljanja u znak protesta povodom odluke premijera Zdravka Krivokapića da pokrene postupak za smjenu ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića.

”Premijer ne smije da se bavi ovakvim metodama i da prati strane interese. Mora da poštuje volju naroda koja ga je dovela na funkciju.

Ako je već on nas prevario apelujemo na poslanike da ovo spriječe, ne smiju da razriješe Leposavića”, poručili su građani.

Majka Srebrenice: “Sedam godina sam odgađala hadž,čekajući da nađu kosti mog rahmetli sina Faruka” !

Majke koje su prezivjele srebrenički genocid u julu 1995.godine imaju samo jednu zelju,da pronađu kosti svojih sinova.

Takvu priču ima i Bida iz Lonjinja kod Bratunca.Naglasava da su kosti njenog sina Faruka Osmanovica pronađene 2016.godine u masovnoj grobnici deponiji u Kozluku kod Zvornika.

Sedam godina sam odgađala Hadzdz,čekajući da pronađu kosti mog rahmetli sina Faruka.Kada sam izgubila svaku nadu i odlučila da odem na Hadzdz stigla je vijest da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni i da dođem na identifikaciju.

Sjeća se da se sa sinom rastala 28.aprila 1992.godine,kada je komsija Srbin poručio da sklonimo sina Faruka jer ga nećemo moci zastiti jer je on na spisku za likvidaciju.

Kasnije odvojeni čula se sa sinom koji se priključio Armiji BIH u Srebrenici.To je posljednji put da ga je čula prije pada Srebrenice.

Ubijena djeca Srebrenice ukopana u šumama daleko od svog rodnog mjesta !

Tokom opsade Srebrenice od 1992-1995.godine ubijeno je mnogo djece.Djeca su kao i odrasli ubijana granatiranjem,snajperskim djelovanjem i na druge razne zločinačke načine.

Ukupani su po šumama i mezarlucima daleko od svog rodnog mjesta.Jedan od takvih slučajeva je i Azmir Mandzić.Rođen 1989.godine koji je usljed neselektivnog granatiranja područja Srebrenice i blize okolike

ubijen 13.aprila 1993.godine,samo dan poslije strasnog masakra na igralistu i tri dana prije proglaenja Srebrenice zasticenom zonom.

Majke Srebrenice traže izvinjenje crnogorskog ministra koji negira genocid nad Bošnjacima !

Pokret “Majke enklava Srebrenica i Zepa” i Udruzenje zrtava i svjedoka genocida oštro su reagovali povodom negiranja genocida u Srebrenici od strane ministra pravde i ljudskih manjinskih prava Crne Gore,Vladimira Leposavića.

“Svako ko negira genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995.godine završit će na smetljištu historije.Genocid u Srebrenici je dokazan kroz niz sudskih presuda u kojima je vise od 70 eminetnih iskusnih međunarodnih sudija na osnovu dokaza potvrdilo da je u Srebrenici počinjen Genocid”.

“Za genocid u Srebrenici zna cijela planeta…a vama Leposaviću poručujemo da prestanete sa vrijeđanjem i trazimo od vas izvinjenje svima majkama koje su izgubile svoje najmilije u Srebrenici u julu 1995.godine u protivnmo ćemo pokrenuti sudski postupak protiv Vas…”

Crnogorski mitropolit-“U Srebrenici je bio genocid,danas je to groblje žrtava…”

Neka je pokoj duši svim nevino stradalim zrtvama u Srebrenici od metka i kame bezdusnih ljudi koji se ljudima ne mogu nazvati.

Negirati danas uzasni zločin u Srebrenici zločin je sam po sebi-saopštio je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo.

-Pozivam krvomutnike iz Crnogorske vlade i samu Vladu da sada ne otvaraju stare rane u Srebrenici je bio genocid.To jeste bio i bit ce za sva vremena dok je ljudi.Danas je groblje zrtava u Srebrenici jezivo mjesto koje pokazuje i opominje da je zlo među nama i čeka priliku da se očituju na najsvirepiji način,

Priča majke Srebrenice: “Samo sam ga vidjela preko rijeke ode gore u šumu i više nikad”

Od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici prošlo je više od 25 godina ali bol prezivjelih zrtava nikada nece proći.Fatima Mehmedovic iz Konjevic Polja tada je izgubila tri sina.

Fatima je sa suprugom Ragibom rodila osmoro djece,četiri sina i četiri kćerke.Kada je Konjević Polje palo pod kontrolu srpske vojske utočište su našli u Srebrenici,

Zatim je došlo vrijeme i na Srebrenicu i veliki genocid koji je počinjen nad Bošnjacima Srebrenice u julu mjesecu 1995.godine.

“Rastali smo se na Soločuši kad smo pobjegli od pijace,a oni pucaju iznad same kuće više nas po asfaltu.Nama kazu bjezite dole u Potočare.Moj sin se obukao da bjeze da idu…Samo sam ga vidjela preko rijeke,ode gore u šumu,i više nikad…”kazala je majka Fatima.

Tada je majka Fatima izgubila sinove : Mirsada 1966.,Fehima 1968.,Šemsu 1970.godište.

Majka Fatima kaze da je veoma teško podnijela ukop svojih sinova.Identifikovani su i ukopani jedan pored drugog u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima.