Arhiva oznaka: Bratunac

Skrivao se od četnika pod zemlju pa se ponovo vratio na ratište u Podrinje !

Mehdin Jakubović je smrt u svom selu ili logoru u Bratuncu izbjegao tako što se prilikom napada na selo

uspio zaroviti u zemlju u jednom seoskom potoku i na taj način uspio izbjeći da bude uhapšen. Četnici su sve obišli ali nisu pronašli Mehdina.

Bili su blizu da se zemlja slivala na njega, a nos mu je samo virio iz zemlje.

Mehdin se na kraju prebacio do Tuzle gdje se stupio u redove TO.

Nakon nekog vremena vratio se na ratište u Podrinje.

Nana Fata :"Svakom pravom Srbinu što zna šta je Bog,šta je njegovo,ne treba biti krivo što crkva ide iz moje avlije"!

Fata Orlović je zena Bošnjakinja koja se nalazi u prvobitnoj borbi sa vlastima Republike Srpske otkako se vratila u svoje selo Konjević Polje kod Bratunca pet godina nakon agresije na BiH.
Kada se vratila u svoje mjesto u avliji je zatekla Srpsku pravoslavnu crkvu od tada se nalazinu pravoj borbi kako bi je sklonila sa svog imanja.
U proteklih 20 godina svasta je preživjela od napada prijetnji i optužnica.
“Nikad ni danas mi ne smeta.Samo mi smeta u mojoj avliji.Mislim da pravom Srbinu sto zna sta je Bog šta je njegovo što zna za svoju djecu da mu ne treba biti krivo”.
“Ja volim svoju zemlju djeca nek hodaju kud hoće neka rade sta hoce ja necu.Zaklela sam njih da dođu makar kad budu u penziji.Njih sedmero neka podijele ali ne smiju prodavati”-kazala je nana Fata Orlović.
 

U toku agresije na BiH jedna od metoda iživljavanja nad zatočenicima logora bila je i po osnovu njihovih vjerskih obreda.

U toku agresije na BiH jedna od metoda iživljavanja nad zatočenicima logora bila je i po osnovu njihovih vjerskih obreda.

Dokazi tome su i ovi primjeri iz logora “Stari mlin” kod Prnjavora i drugi iz logora u Bratuncu.
“(…) Kada sam dosao do mlina na vratima je stajao policajac iz Dervente Nikola Strinić otvorio je vrata i ona dvojica su me udarali.Pao sam u tu prostoriju.Bio sam krvav po licu.Vidio sam da se nalazim u prostoriji gdje ima dosta ljudi.

Tada je ustao Mujo Dulić prisao mi i rekao ” Bit ce dobro kad si sada izvukao živu glavu” i tada sam shvatio da sam u logoru sa Dervencanima.
Tu je bilo oko 40 50 ljudi a posebno je bio ženski logor.U logoru smo dobijali sasvim malo hrane.U konzerve koje su bile u ćosku smo vršili nuždu.Tukli su nas sve redom i morali smo pjevati srpske nacionalne pjesme.

Kada se sagnemo kad klanjamo udarali bi nas u rebra čizmama a odozgo palicama po leđima.
Pojedince su tjerali na sportski konopac i kada bi se popeo gore oni bi ga obarali sa tog konopca on bi lomio kičmu i imao strašne ozljede.

Zatim su skidali logoraše i postavljali ih na sto gdje su im urezivali krst na golo tijelo.
Jednog utorka ušla su dvojica u salu Bane i Dragan te upitali da li u sali ima “odža” posto je bio jedan efendija Mustafa Mujkanović bratunački imam.

On se javio a oni su ga jedva dočekali s udarcima šipkom noževima tražeći da konzumira alkohol itd.

Na sve to nije pustio ni glasa do onog momenta kada su mu drvenim palijama prosuli mozak na parkes sale(…)”