Arhiva oznaka: Bosnjani

“Pa đe su bili Srbi i Hrvati kad je nastala Bosna ? Nije ih bilo ni od korova ovdje” !

Bosna je zemlja koja ima historiju dugu hiljadu godina.Ona ima dulju i istrajniju historiju nego Srbija i Hrvatska.

Srbije tada nije ni bilo.Nije bilo u njoj Vojvodine,zapadne Srbije,Hrvatske također.

Pa ne prave narodi drzave,historija pravi drzave.Kakvi narodi,pa đe su bili Srbi,Hrvati kad je nastala Bosna ? Nije ih bilo ni od korova ovdje.Srbi su bili u Raškoj.

Kazu tri su naroda,konsitutivna,pa to je floskula komunistička,kakva tri naroda.Ne tačno je da su ta tri naroda stvorila Bosnu i Hercegovinu.Ne postoji historijski dokument ne konstatuje postojanje Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini,osim Bošnjana u klasičkoj Bosni.

IZVOR : INTERVJU MUHAMED FILIPOVIĆ

Prvi poznati poziv na genocid nad Bošnjanima iz 1199.godine-“Odrubi im glavu a trupla baci u rijeku Bosnu” !

Ako se prati osnovna linija odnosa prema Bosni i Bošnjacima,pripadnicima Crkve bosanske a kasnije muslimanima Bošnjacima,onda dolazimo do zaključka da je prvi poznati zapisani poziv na genocid,na unitenje grupe,dolazi iz srednjovjekovne Srbije pod dinastijoom Nemanjića :

“Pismo iz 1199.godine Vukana Nemanjića,najstarijeg Nemanjinog sina papi Inoćentiju III…”Napokon nećemo tajiti vašem očinstvu da jeres na malča u zemlji…Bosni,Bošnjani,preuzima maha toliko da je sam ban Kulin sa svojom zenom i sa svojom sestrom koja je udovica,i sa više srodnika zaveden naveo da istu jeres,…

Stoga molimo da savjetujete kralja Ugarske da ih iz svog kraljevstva istrijebi kao kukolj iz pšenice”.

Ipak papu nije trebalo nagovarati na ovakav potez jer su od njega svakako dolazili krizarski pohodi na Bosnu i pripadnike Crkve bosanske.Srednjovjeovna Bosna osjetila je veliki teret krizarskog mača naročito u prvoj polivini XIII stoljeća.

Navest ćemo primjer slučaja poslije bitke kod Dobora 1408.godine kada je ugarski kralj Sigismund porazio bosansku vojsku.

Tom prilikom “zeljan osvete pobio je mačem bosanski narod oba pola,odrasle mladiće i starce srušio tvrđave i spalio gradove a zarobljenih 1266-toricu bosanske vlastele odrubio glavu a trupla bacio niz Doborske stijene u rijeku Bosnu”.

Izvor : Esad Kurtović “Kratka historija srednjovjekovne Bosne”-Nada Klaić ” Srednjovjekovna Bosna

Porijeklo stanovništva, nastanak i širenje države i vjere-Mehmedalija Bojić !

Za zemlju Bosnu otimali su se, počev od velike seobe naroda (IV vijeka) do naših dana: Goti, Avari, Slaveni, Bizantinci, Bugari, Mađari, makedonski, srpski i hrvatski vladari, Osmanlije, Austrijanci,  Nijemci, Italijani kao i pet religija – paganstvo, Rimokatolička crkva, Crkva bosanska (patareni i bogumili), Pravoslavna crkva i Islam.
Bosna je oduvijek bila skup raznih religija, kultura i civilizacija kao i rijeka Drina. Drina je oduvijek bila centar historijskih dešavanja, pa je tako bila kada je car Teodosije 395. godine podijelio Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno, a rijeku Drinu odredio za granicu između dva carstva i dvije civilizacije. Rijekom Drinom će ići i granica utjecaja dviju religija i crkvi Katoličko-rimske i Pravoslavno-bizantiske crkve nakon što je 1095. godine došlo do raskola između njih. Na rijeci Drini počeo je i Prvi svjetski rat (1914. godine).
U X vijeku će se istočno i jugoistočno od rijeke Drine obrazovati Raška (današnja Srbija) i Duklja (dijelovi današnji Crne Gore), a zapadno srednjovjekovna bosanska država, u isto vrijeme, obrazovala se i hrvatska država. Stanovništvo ovih država,  kao i svih južnoslavenskih zemalja, bilo istorodnog – praslavenskog porijekla. Oni su iz svoje prastojbine, o kojoj postoje razne teorije gdje se tačno nalazila, donijeli razne običaje, sličan jezik i pagansku religiju.
Iz prvobitnih državnih jezgara, sve četiri države su se širile iz unutrašnjosti ka Jadranskom moru, gdje su savladale druge samonikle autohtone južnoslavenske kneževine – Pganiju (Neretljansku oblast), Zahumlje, Travuniju ili su međusobno preotimale na duže ili kraće vrijeme određene teritorije, uglavnom periferne oblasti.
Država Bosna kao samonikla tvorevina, politički se razvijala kao poseban subjekat i država, isto tako kao i njene susjedne države Hrvatska, Raška (današnja Srbija) i Duklja. Za razliku od Raške i Duklje, Bosna je dva vijeka bila pod vladavinom Avara, mongoslko-turskog porijekla, koji su preko planinskog masiva Karpata i Dunava stigli još u VI stoljeću južno od rijeke Save. Taj narod se poslije poraza 626. godine ispod zidina Konstantinopolja povukao u Panonsku niziju. Od tada će vladati teritorijom Bosne, današnjom Hrvatskom, dijelom Slovenije i Panonskom nizijom sve dokih 769. godine nije uništio moćni franački kralj Karlo Veliki. Tada ovaj narod definitivno nestaje sa historijske scene.
Nestankom Avara teritorija Bosne je najčešće bila, kao uostalom i druge južnoslavenske zemlje, pod vlašću Bizantije. Bila je gotovo uvijek u vazalnom, ali ne i podaničkom položaju.
Provalom Ugara (Mađara) u Panonsku niziju krajem IX stoljeća, još jednog u nizu ratničkih naroda hunsko-turskog porijekla (Huni, Avari, Bugari i dr.), koji će presudno utjecati na historiju Balkana gotovo hiljadu godina, država Bosna će u njima dobiti jednog susjeda sa kojim će stoljećima voditi borbu za svoju samostalnost i opstanak.
Bosna je već u drugoj polovini X stoljeća bilia oformljena kao cjelina. Imala je sva obilježja ranosrednjovjekovne države.
Bosna se od prvobitnog jezgra – Vrhbosne (današnja okolina Sarajeva) i Banata iz avarskog perioda već tada prostirala na istok do Drine i na jugozapad do do jadransko-dunavskog razvođa. Već u XI stoljeću u Bosni je postojalo plemstvo, a možda i ranije, „magnates Bosniae“.
Srednjovjekovna Bosna – na latinskom Bosnium, Bissena, Bessena, Bosona, Bozina, Bosnia, Bothna, na grčkom Bosova – dobila je ime po rijeci Bosni, koja se u rimskom dobu nazivala Bassanius. Činjenica da je prvobitna država Bosna dobila ime po starom imenu rijeke oko koje se razvijala znači da ni hrvatska, a ni srpska prvobitna državna jezgra nisu neposredno utjecale  na formiranje ove države. Južnoslavenska plemena koja su živjela u ranom, i u kasnijem srednjovjekovnom periodu, sebe su u bosanskoj državaio nazivali imenom Bošnjani.
Raški, hrvatski i dukljanski vladari su od druge polovine X stoljeća do kraja XI stoljeća pokušavali da ovladaju teritorijom Bosne, ali u tome nisu uspjeli, osim u vrijeme raškog župana Časlava (931-960) i, možda, hrvatskog kralja Krešimira (949-969), kada su dijelovi Bosne, kraće vrijeme (svega desetak godina) bili u sastavu njihovih država, i nikada potom!
Srpska i hrvatska historiografija su ranije viševjekovno razdoblje Bosne prešutkivale, a njenu historiju prikazuju tek od X stoljeća, odnosno od prvih upada i krajnje privremene vladavine srpskih ili hrvatskih vladara Bosnom, uglavnom se služeći i krivo tumačeći tri važna izvora, i to: Anala franačkog pisca Ajnharda (Einhardus, Annales, u MGH SS, I 135-218, Hanover, 1826, 770-840)  spise De administrando imperio (O vladavini naroda) koji je sredinom X stoljeća napisao bizantijski car Konstantin Porfirogenit (Konstantions Porphyrogenetos,  912-959) i Letopisom nepoznatog popa Dukljanina iz Bara (oko polovine XII stoljeća).

Kako su nastali Bošnjani prema historičaru Hakiji Zoraniću !

U svom istraživanju Zoranić se držao principa : Što dalje u prošlost to bliže sadašnjosti”!
Prema saznanjima do kojih je došao analizom više znanstvenih radova Bošnjani su nastali tokom druge polovine VII do početka IX stoljeća od :

-dijela autohtonih Ilira (evropskog naroda koji je na ovim prostorima živio nekoliko hiljada godina).

-dijela germanskog naroda Gota koji se tokom III i IV stoljeća asimilirao u Ilire koji su također evropski narod.

-dijela Juznih Slavena među kojima nije bilo srpskih niti hrvatskih plemena.

-dijela Avara koji su prodrli zajedno sa Slavenima.
Dijela Romana evropskih naroda.

Kroz brojne u pocetku krvave a kasnije dugotrajne procese uzajamnog prožimanja asimilacije i identifikacije doslo je do svojevrsne simbioze jedinstvenog naroda koji je sebi dao ime Bošnjani prema zemlji Bosni ili prema rijeci Bosni.

U toj simbiozi izvjesnu prevagu su očigledno imali Juzni Slaveni što dokazuje jezik koji Bošnjani govore a koji su nazivali bošnjanski pa bošnjački pa bosanski.

Djelo Dominika Mandića-nastojanje da se Bosna i Bošnjaci prikažu kao dio hrvatske države !

Jedno od posljednjih djela hrvatske historiografije koje je nastojalo da naučno dokaže da Bosna i Bošnjaci pripadaju hrvatskim zemljama jeste knjiga Dominika Mandića “Etnička povijest Bosne i Hercegovine”.

Autor nastoji da dokaže hrvatstvo svugdje pa čak i tamo gdje ga nikafa nije bilo.

Prema Mandiću Hrvati su svi oni koji su po doseljenju Južnih Slavena i prijema kršćanstva zapada postali katolici.

Još do sada nije pronađen spis koji definiše Bosnu kao hrvatsku zemlju i da su u njoj živjeli samo Hrvati.

Sačuvan je veliki broj dokumenata u arhivima katoličkih institucija iz kojih se jasno vidi da u Bosni žive bogumili i katolici a da se tamošnji narod naziva Bošnjanima a njihovi vladari bosanskim kraljevima.

Ko su bili "Dobri Bošnjani" ?

Brojna su shvatanja o terminu Dobrih Bošnjana.Prema jednima riječ je o svim Bošnjanima a prema drugima odnosi se samo na istaknute svećenike Crkve bosanske.Ipak ovaj naziv se morao zaslužiti.

Njega je mogao nositi samo samo visoki plemić ili rjeđe velikodostojnik Crkve bosanske.Taj naziv mogli su nositi pripadnici elite visokog plemstva što se vidi i na stećcima na kojima obično piše ” Ase leži dobri Bošnjanin vjere bosanske…”

Dakle Bošnjanin je naziv za pripadnika naroda Bosne u čiji sastav je kasnije ušao i Hum pa su naziv Bošnjani dobrovoljno primili i Humljani isto kao i Usorani,Soljani itd.

Dobri Bošnjanin je naziv za zasluženog pripadnika elite visokog plemstva i svećenstva.

Pojam Dobri Bošnjanin susrećemo u nekoliko sačuvanih srednjovjekovnih povelja kao i pojmove dobri ljudi odnosno “dobri mužje” koji se nalazi u oporuci najpoznatijeg dostojanstvenika Crkve bosanske gosta Radina Butkovića 1466.godine.