Nakon desetak kuga u 18. stoljeću, najsmrtonosnija kuga se u Bosni pojavila 1813. godine i trajala je dugih 5 godina. Kao o njenojposljedici franjevački ljetopisi pišu i o gladi 1815. godine.

Bono Benićpruža nešto detaljniji opis i navodi kako tri biča Božja, kuga, glad i vojska slidiše tri godine.

Dosti mrtvih od gladi, ali ne oko Trevnika, nego po Dobretićim i Kotoru. Kuga u župi travanjskoj pomoričetiri hiljade duša, oli bolje rekav, osoba. Europa sva u ratu. Napoleon, car francuski, sebi za načelo uze: „Jedan Bog, jedan car na svitu“.

Sva Europa uvatri biše. Kao što smo i gore spomenuli, glad je često bila posljedica kuge, ali i kugagladi što se dogodilo u Bosni početkom 19. stoljeća. Razlog tomu je taj što

bi ljudi bježali pred kugom u osamljenije dijelove zemlje. Napuštali bi svojekuće, imanja i stoku, stoga bi ljetina djelomično ili čak cijela propala. Zaposljedicu bi se javljala glad i to ne samo tu godinu već i sljedeću, jer bisjemena za iduću bilo manje. Stoga su te dvije pošasti nažalost išle rukupod ruku. O tomu svjedoči i fra Mijo Batinić:

Godine 1813. umrije u Sutjeskoj biskup fra Grgo Ilijić. U isto doba pojavi seu Bosni i kuga, a odmah za njom glad i rat. Već sljedećeg ljeta stade kuga silnoharati u Travniku, Jajcu, Kotoru i Krajini ; a jerbo se ljudi veoma prepadoše,napustiše sela i varoše, te umakoše u šume i pustoši, propade im cijela ljetina,dočim Skoplje, Duvno i Livno bi poštegjeno od pomora, pa i od gladi. Slijedećihse dviju godina (1815. i 1816.) kuga proširi po cijeloj Bos ni, a ustopice i gladstade povećavati nevolje i biede domaćeg stanovništva.

U samoj travničkoj župi pomrije 4.000 katolika. Grozno bijaše gledati, kako žene sad bježe u goru sdjecom, da spase život, a do čas usilovane gladom vraćaju se u sela i varoše, n ebi li što našle, čim bi glad utišale, ter iznemogle od glada i kuge po putu padalei umirale. Kuće, zemljišta, ljepša odjeća, nakiti, posugje i sve što je bilo vrijedna, prodavalo se je u bescijenje, samo da ne umru od glada. Mloge imućne prorodicesadaspadoše na prosjački štap, samo da ostanu žive. Gotovo polovicakatoličkih stanovnika pade žrtvom glada i kuge.

Kuge su uzrokovale velike probleme, posebice u siromašnijim dijelovimaEurope, kakva je Bosna nedvojbeno bila u tom vremenu. Hrana je ionakobila oskudna i nedovoljna, a kuga je još dodatno osiromašila narod. Stogane čudi da je smrtnost od te kuge s početka 19. stoljeća, bila oko 50%.

  To jasno iščitavamo iz tadašnjih popisa stanovništva. Katolika je uBosni 1813. godine bilo 107 000, da bi ih 5 godina kasnije, nakon što jekuga završila, bilo njih svega 50 929. Znači broj katolika se smanjio za višeod 50 %. Veoma slična situacija bila je i kod muslimana i pravoslavaca.Upravo stoga niti nečudi da ju franjevački ljetopisi nazivaju Bičem božjim .Fra Marijan Bogdanović za 1815. bilježi:

I ove godine također kuga kosi svojom kosom kako moreš lako znati iz protokola mrtačkoga, te za 1816. godinu još kuga nije pristala moriti. DajBože, da ovaj bič od nas odstupi, ukaži svoje milosrđe svrhu nas, Bože naš. 

Kuga se odražavala i na demografiju. U vremenu kuge popisi bilježeznačajan pad nataliteta, ali i nupcijaliteta. Međutim, nakon stišavanja ilizavršetka pandemija demografsko stanje u Bosni bi se brzo popravilo.