”Ja sam general Armije Republike Bosne i Hercegovine i nisam muslimanski general.
Armija RBiH je vojska bosanskih muslimana, bosanskih srba i bosanskih hrvata. Onih koji BiH smatraju svojom domovinom i oni koji se bore za cjelovitu i nedjeljivu državu BiH.
Imali smo hrabrosti da ustanemo protiv 200 000 četnika u agresiji na našu domovinu. Hrvatska je izvršila agresiju na našu domovinu, ali nismo posustali. Nas ni NATO ne može pobijediti”, rekao je Sefer Halilović
Recep Tayyip Erdogan u posjeti ranjenim pripadnicima ARBIH u Turskoj 1992.godine.
Te 1992.godine iz BiH je prebačeno oko 700 ranjenih boraca na liječenje u Tursku.
Erdogan je tada bio predsjednik pokrajinskog odbora Refah partijet, tek dvije godine kasnije je postao gradonačelnik Istanbula.
”Ono što je na naše Bošnjake u Sanskom Mostu ostavilo veliki dojam jeste susret s pripadnicima 5.korpusa, koji su sve vrijeme rata bili u okupiranom Sanskom Mostu.
Taj osjećaj njihove radosti, ti prvi trenutci su nemjerljivi. Taj dojam istinskih oslobodilaca i mi i oni danas nosimo.
Prvi put smo mi doživjeli da nas civili dočekuju kao oslobodioce, jer smo se tamo negdje borili za nekakve čuke, brda, gdje nije bilo nikoga.
Prvi put dolazite u grad, gdje vas čeka vaš narod. Osjećaj koji ću nositi dok god sam živ”, rekao je ef.Husein Kovačević kapetan i moralista.
”Hodali smo četiri dana kroz šume. Tu smo se skrivali od ARBIH. Na kraju smo se morali predati.
Bilo nas je 84, vojnici su nas primili i odvezli u Glamoč, gdje smo dali osnovne podatke.
Izuzetan je odnos prema nama svima, ako nas pitate zašto smo napustili položaj i predali se
, podcjenili smo vojnu moć i moral pripadnika ARBIH”, poručili su četnici koji su se dobrovoljno predali.
”Historija će zapisati da borci Armije RBiH spadaju u red najodgovorniji boraca u historiji ratovanja.
I zato budite ponosni na sebe i neka vaše porodice budu ponosne na vas. Čuvajte obraz, nemojte svoje ruke prljati, valja doći u kabur.
Neka vam je na umu prva zapovjed koju je izdao Muhammed a.s, žene,djecu,starce, sveštena lica, bogomolje ne dirajte”, govorio je tokom agresije na BiH, Ismet ef.Spahić.
Od početka agresije na BiH na teritoriji BiH počeli su se voditi pregovori kome će pripasti Bunker, koji se nalazio u Konjicu i koji je kontrolisala JNA.
General Milutin Kukanjac, tadašnji zapovjednik 7.armijske oblasti JNA, naredio je, u noći između 7. I 8.maja 1992.godine, da se uništi sve što se može uništiti.
Trebalo je aktivirati 4.500 kilograma trotila, koji je već bio postavljen u bunker i ovaj objekat bi uništen bio do temelja.
Zahvaljujući pukovniku Šerifu Grabovici i dvojici pripadnika JNA, to se nije desilo. Uspjeli su krišom počupati sve žice za eksploziv te je objekt sačuvan. Pukovnik i vojnici odma su se pridružili ARBIH,
koja je 11.maja preuzela kontrolu nad bunkerom, a njemu je našla zalihe nafte, hrane, lijekova i sve što je bilo potrebno za preživljavanje.
Teško da je bilo gdje u svijetu zabiljezen slučaj kao u BIH da jedna drzava,danom proglašenja svoje drzavnosti,otpočinje sa formiranjem vlastitih oruzanih snaga i odbranom tek stečene nezavisnosti.
To formiranje počinje u uvjetima otvorene agresije i okupacije više od pola teritorije BIH.Mozda se nekada negdje stvarala vojska i pod tezim uvjetima,ali ratnom putu ARBIH teško da postoji sličan u historiji.
Ostalo je upamćeno da je bilo deset boraca na jednu pušku i da je svaki metak čuvan kao zlato jer borci nisu imali pravo na samoodbranu samo zbog odluke Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od
25. septembra 1991.godine koje je izglasalo Rezoluciju br.713 o uvođenju embarga na uvoz oruzja bivšoj Jugoslaviji,čime je jedino Bosancima i Hercegovcima onemogućeno da se brane.
Hiljade bosanskih gazija se mjesecima odupiralo neprijatelju u nadi da će zarobiti nešto od lahkog naoruzanja,tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima.Patriotske snage RBIH vodile su odbrabmeno pravedni rat.
U ovoj agresiji se počeo razvijati fenomen bosanskog ratnika.Gladan,nenaoruzan i bos je u isto vrijeme ratovao protiv šest različitih vojski :
Vojska Republike Srpske
Vojska Jugoslavije
Vojska Srpske Krajine
HVO-a
Hrvatske vojske
Izdajnika Fikreta Abdića
IZVOR : Avdo Huseinović “Grmljavina bosanskog otpora i danas odjekuje”
Branilac Huseina Mujanovića zatrazio je od Apelacionog suda u Beogradu da njegovog klijenta oslobodi krivice ili pošalje slučaj na ponovo suđenje dok tuzilaštvo zatrazilo da mu se kazna poveća na 15 godina.
Mujanović je u julu 2020 osuđen na deset godina zatvora zvog navodnog zlostavljanja zatvorenika u Hrasnici tokom rata 1992.godine.
Od 24 svjedoka koja smo mi predlozili koji imaju relevantna saznanja o tome oni (sud) nam odbiju baš sve a sve tuzilačke svjedoke ispitaju.I onda vam je jasno da to baš i nije neki fer postupak-navodi branilac.
Mujanović je uhapšen u junu 2018 na graničnom prelazu između Bosne i Srbije.Od tada je u pritvoru u Srbiji i to vrijeme će biti uračunato u njegovu kaznu.
Srbija odbija zahtjev za njegovo izručenje.Optuznica protiv Mujanovića zasnovana je na dokumentima Dokumentacionog centra Republike Srpske za istrazivanje ratnih zločina.
Podaci iz arhiva Armije BIH govore da je u proteklom ratu 5.360 zena učestvovalo u odbrani drzave od velikosrpske agresije na našu domovinu.
Većina tih zena je rame uz rame išla sa muškarcima sa puškom u ruci.Mnoge od njih dale su svoje zivote u borbi za domovinu,a njih 13 je odlikovano i Zlatnim ljiljanom.
Dobitnice Zlatnog ljiljana :
Fadila Bajrić-rođena 1.augusta 1959.godine.u Bosanskom Petrovcu Zlatni ljuljan dobila je 1994.godine kao pripadnica 502.slavne brigade.
Emira Bašić rođena 3.jula 1969.godine u Bosanskom Novom.Poginula je 1993.godine na Jevrejskom groblju u Sarajevu.Zlatni ljiljan posthumno joj je dodijeljen 1995.godine.
Edina Camdzić rođena 4.juna 1972.godine u Kladnju.Poginula je 10.novembra 1993.godine.Posthumno dobitnica Zlatnog ljiljana 1994.godine.
Mevlida Elčić rođena 29.juna 1963.godine u Derventi .Poginula je 28.jula 1993.godine kao vojnikinja bolničarka pripadnica 4.motorizovane brigade.Ljiljan joj je dodijeljen 1994.godine.
Zatim : Zlata Gazibera,Kornelija Jurić,Atifa Karalić,Razija Merić,Fadla Odzaković,Indira Pjanić,Nevzeta Sefer,Dzevada Tataragić,Aida Zuko.
Stvaranje i opremanje bosanske Armije sa obzirom na uvjete u kojima je nastala i razvijala se,smatra se malim čudom.Po svakoj vojnoj logici ona je uzametku trebala biti uništena a BIH okupirana.
Armija se u početku sastojala od jednog broja labavo povezanih ali hrabrih grupa najčešće na nivou čete da bi kraj rata dočekala sa 96 brigada raspoređenih u 6 korpusa.
Tek svaki peti borac Armije BIH imao je pušku.Krajem 1992.godine Armija je imala oko 40 hiljada pušaka raznih vrsta 231 minobacač jedan top 130 mm 10 topova 76 mm,21 haubicu.Radi poređenja tzv.VRS i JNA imali su tada u Bosni 1.062 haubice.
U drugoj polovini 1993.godine Armija je formalno brojala oko 207.000 boraca ali svi nisu organizovano sudjelovali u borbama.Te godine imali smo 33 topa,36 haubica,1000 minobacača i 66 protivoklopnih oruzja.
Puškama i puškomitraljezima bilo je naoruzano tek 60.000 boraca što znači svaki treći borac imao je oruzje.
Krajem 1994.godine u oruzanim snagama BIH bilo je 227.000 boraca a sa više od 80 hiljada pušaka.Tada smo već imali 42 topa,60 haubica,125 različitih raketnih lansera i 115 protivoklopnih oruđa.
Naoruzanje Bosanske armije uzbudljiva je priča o hrabrosti,upornosti i snalazljivosti ljudi na nevidljivom frontu borbe za opstanak Bosne.
Izvor : Alija Izetbegović : Izabrana djela Sjećanja-autobiografski opis
