Arhiva oznaka: Agresija

Skrivao se od četnika pod zemlju pa se ponovo vratio na ratište u Podrinje !

Mehdin Jakubović je smrt u svom selu ili logoru u Bratuncu izbjegao tako što se prilikom napada na selo

uspio zaroviti u zemlju u jednom seoskom potoku i na taj način uspio izbjeći da bude uhapšen. Četnici su sve obišli ali nisu pronašli Mehdina.

Bili su blizu da se zemlja slivala na njega, a nos mu je samo virio iz zemlje.

Mehdin se na kraju prebacio do Tuzle gdje se stupio u redove TO.

Nakon nekog vremena vratio se na ratište u Podrinje.

Kako je heroj i Zlatni ljiljan Fikret uništio 14 četničkih oklopnjaka !

U junu 1992.godine, svakodnevno se odvijala Dobrinjska drama. Sa Dobrinjske strane su se odvijale aktivnosti na presjecanju i blokadi

lukavačke ceste. Kako bi se otežalo kopneno snabdjevanje četničkih snaga na brdu Mojmilo. Jedan od junaka Dobrinjskih boraca jeste Fikret Kereš zvani Fića.

”Tada sam prvi put došao u priliku da rukujem sa ručnim bacačem. Na početku se niko nije usudio da gađa, osim našeg komandanta Zajke.

Zajko je pogodio prvi transporter koji je na sebi imao zastavu na kojoj je pisalo ‘Arkan’. Tada je u svih boraca strašno porastao moral.

Ja sam za vrijeme svog ratnog djelovanja dok nisam ranjen uništio 10 transportera i 4 tenka”, kazao je Fića.

“Boban mi je rekao-Muslimani moraju biti Hrvati ili Srbi ili će biti pobijeni”

Bivši član predsjedništva BIH Ivo Komšić učestvovao je u mnogim pregovorima tokom agresije na BIH.

Rygovarali ste sa Matom Bobanom koji je rekao da će se “Muslimani morati izjasniti kao Hrvati ili Srbi” ili se u suprotnom biti pobijeni ?

“Sreća da sam sve to pisao.Pogotovo sam pisao na pregovorima,ja sam jedan od 20 ljudi koji je ispred sebe imao papir,niko drugi nije pisao.

To je istina,ima tu još jedan dodatak : Ja sam Bobanu rekao vi ćete napraviti zločin i odmah da ti kazem vi ćete biti krivi i odgovarat će te za to.

Na to mi je Boban rekao “Profesore znam da si budala ali nisam znao da si tolika budala”.Na kraju sam mu rekao kada krenete u taj projekat bit ću protiv vas”.

Borci ARBIH spadaju u najodgovornije u historiji ratovanja-“Žene,djecu,bogomolje,sveštena lica ne dirajte” !

”Historija će zapisati da borci Armije RBiH spadaju u red najodgovorniji boraca u historiji ratovanja.

I zato budite ponosni na sebe i neka vaše porodice budu ponosne na vas. Čuvajte obraz, nemojte svoje ruke prljati, valja doći u kabur.

Neka vam je na umu prva zapovjed koju je izdao Muhammed a.s, žene,djecu,starce, sveštena lica, bogomolje ne dirajte”, govorio je tokom agresije na BiH, Ismet ef.Spahić.

Fenomen bosanskog vojnika-gladan,u patikama i nenaoružan protiv šest opremljenih vojski !

Teško da je bilo gdje u svijetu zabiljezen slučaj kao u BIH da jedna drzava,danom proglašenja svoje drzavnosti,otpočinje sa formiranjem vlastitih oruzanih snaga i odbranom tek stečene nezavisnosti.

To formiranje počinje u uvjetima otvorene agresije i okupacije više od pola teritorije BIH.Mozda se nekada negdje stvarala vojska i pod tezim uvjetima,ali ratnom putu ARBIH teško da postoji sličan u historiji.

Ostalo je upamćeno da je bilo deset boraca na jednu pušku i da je svaki metak čuvan kao zlato jer borci nisu imali pravo na samoodbranu samo zbog odluke Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od

25. septembra 1991.godine koje je izglasalo Rezoluciju br.713 o uvođenju embarga na uvoz oruzja bivšoj Jugoslaviji,čime je jedino Bosancima i Hercegovcima onemogućeno da se brane.

Hiljade bosanskih gazija se mjesecima odupiralo neprijatelju u nadi da će zarobiti nešto od lahkog naoruzanja,tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima.Patriotske snage RBIH vodile su odbrabmeno pravedni rat.

U ovoj agresiji se počeo razvijati fenomen bosanskog ratnika.Gladan,nenaoruzan i bos je u isto vrijeme ratovao protiv šest različitih vojski :

Vojska Republike Srpske

Vojska Jugoslavije

Vojska Srpske Krajine

HVO-a

Hrvatske vojske

Izdajnika Fikreta Abdića

IZVOR : Avdo Huseinović “Grmljavina bosanskog otpora i danas odjekuje”

“Abdić je bio marioneta Slobodana Miloševića,a ja sam želio da umrem za svoj narod”

”Rat je najteža i najozbiljnija stvar u historiji jednog naroda. Bili smo u situaciji, kad neko ili neki ne priznaju državu, a mi se borimo za državu.

Naši najveći gubitci su 92 i 95 godine. Znamo svi u Krajini ko je bio Fikret Abdić.

On je bio samo marioneta Slobodana Miloševića. U odbrani svog naroda i domovine, želio sam da umrem kao vojnik”, rekao je general Atif Dudaković.

Italijani koji su izgubili život 94′ snimajući dokumentarac o djeci žrtvama rata u Mostaru !

Ambasada Italije u BiH je na twitteru objavila status u znak sjećanja na trojicu novinara

italijanske televizije RAI: Marija Luchettija, Darija D’Angelija i Alessandra Ota, koji su

28.januara 1994.godine, smrtdno stradali od granate dok su snimali dokumentarac o djeci Mostara žrtvama rata.

”Danas se sjećamo trojice italijanskih novinara koji su poginuli u Mostaru dokumentirajući patnje civila u ratu”, napisali su iz Ambasade Italije u BiH.

Prema svjedočenjima, ova tri hrabra reportera su formirajući štit vlastitim tijelom samim čudom spasili život intervjuisanom dječaku.

”Kada sam vidio prve avione kako bombarduju srpske položaje iznad Sarajeva uživao sam,neka osjete kako je biti na nišanu”

Nakon drugog masakra koji se desio na Markalama 28.augusta 1995.godine, krenula je Operacija Namjerna sila u kojoj je NATO

bombardovao srpske položaje oko Sarajeva i na cijeloj teritoriji BiH. Kampanju bombardovanja prokomentarisao je Haris Silajdžić.

”Kada sam vidio prve avione kako bombarduju srpske položaje iznad Sarajeva, moram da kažem da sam uživao, moram to da kažem.

Zato što oni koji su ubili toliko bespomoćnih ljudi, oni koji su ciljali porodilišta, oni koji su ciljali

djecu dok se igraju, mogli su konačno da osjete šta znači biti na nišanu, biti bespomoćan”.

TE SU NOĆI “HAMZE” PREPLIVALE RIJEKU-Kako su bužimske gazije preplivale Unu i nanijeli četnicima velike gubitke !

Borci 505 viteške brigade pokazali su svima da nisu obični borci već ratnici koji su zasluzili da se njihova hrabrost ovjekovječi kroz epove i epske pjesme.

Nakon što su porazili sve neprijatelje Bosne s kojima su se sukobili,oslobodili kompletan teritorij svoje općine,izašli na drzavnu granicu,zaustavili sve veće napade agresora na bihaćki okrug,skršili autonomašku vojsku Fikreta Abdića

te natjerali u bijeg “đenerala” Ratka Mladića i njegove “junake” pripadnici 505.viteške brigade na čelu sa komandantom Izetom Nanićem odlučili su pomoći svojim komšijama i osloboditi Bosansku Krupu.

Te su noći Hamze preplivale rijeku

U noći 1.novembra 1994.godine prešli su rijeku Unu i zauzeli četničke polozaje iznad grada.Zbog obilnih jesenjih padavina,rijeka Una bila je tih dana strašna nabujala da je prekrila manje slapove a sam huk vode zadavao je strah i najboljim plivačima.

Nikom nije padalo na pamet da pokuša prijeći rijeku međutim Buzimski borci su je ipak prešli iako su mnogi bili neplivači.U gumenom čamcu u grupicama od po nekoliko boraca prelazili su preko vode dok su ih sa okolnih brda četnici zasipali vatrom.

Nanićevi lavovi izvršili su sve zadatke koji su im bili povjereni i ostali na desnoj obali Une sve dok nije bilo izdato naređenje da se povuku na suprotnu obalu.

Neke jedinice 5.korpusa nisu uspjele izvršiti svoj zadatak pa je akcija oslobađanja Bosanske Krupe prekinuta.Nerado su pristali na povlačenje kako i ne bi kada su porazili daleko većeg i brojnijeg neprijatelja.

U tim je borbama zivot izgubilo 26 njihovih saboraca,sinova,braće,prijatelja,dok ih je ranjeno oko 150.Buzimljani nisu navikli da odstupaju ni pred kim.Bili su razocarani zbog neuspjeha drugih jedinica.

Ipak su mogli biti ponosni na svoj herojski čin poduhvat koji je poput groma odjeknuo većim dijelom naše domovine.Ovu oslobodilačku akciju nazvali su “Mostobran 94”.

Tih dana nije bilo uplašenih boraca izgledali su kao da idu na veselje a ne u rat,a mnogi ranjeni su se dobrovoljno prijavljivali.

“Dok čekamo pred kasarnu dođe auto i iz njega izađoše dva momka,jedan koji je ostao bez oka prije nekih mjesec dana a drugi ranjen prije nekih par mjeseci.Obojica su dobili godinu bolovanja i za njih je rat bio završen”-priča Nermin Šabić zvani Hamza.

“Jedan od njih tako veli: Čuli mi da odoste pa i mi pošli sa vama.Ništa vele oni “Mi idemo i to je to”.

Borba za kotu Vijenac 1994.-kako su razbijeni četnici za par sati od strane ARBIH !

Od ljeta 1992.godine Opština Lukavac, slovila je za jednu od najmirnijih na području Tuzlanske regije.

Izuzev borbi u augustu 1992.godine i prodora VRS do Smoluće i izvlačenja civilnog stanovništva.

Ono što Lukavcu nije dalo mira jeste kota Vijenac (619m), četnici su praktično mogli da gadjaju tri opštine:Lukavac, Banoviće i Živinice.

Bila je to važna kota za četnike, jer su postavili oko dvadesetak artiljerijskih oružja različitih kalibara.

2.korpus 11.maja 1994.godine, procijenio je da je vrijeme za zauzimanje ove kote. Četnici nisu vjerovali u mogući napad, jer su mislili da je za borce 2.korpusa to neosvojiva tvrđava.

Akcija je krenula u 5:10, za par sati vojnici ARBIH već su bili na vrhu Vijenca, a zarobili su naoružanja u vrijednosti 10 000 000 deutsche mark.