Svjedoci bosanskih povelja !



U bosanskim poveljama svjedoci imaju zapaženu ulogu. Dvije stvari se ističu kao karakteristično za Bosnu. Vlastela koja se navodi kao svjedoci obično se javlja s bratom. Prema tome pojedinac nije bio svjedok samo za sebe lično, nego je zastupao i svoju rodbinu. Svjedoci su uzimani iz raznih krajeva Bosne; prvo iz prave Bosne, potom iz ostalih krajeva. Značajna uloga svjedoka u poveljama, se vidi i po značaju koji su im Dubrovčani predavali.
Poznati su nam slučajevi da su oni prilikom pregovora sa bosanskim vladaram tražili i poimenice da se navedu velikaši koji se zaklinju u povelji. U proljeće 1404. godine Dubrovčani su na ugovor o miru sa kraljem Ostojom, tražili da se na povelju zakunu kralj,kraljica i bosanski baroni. Smisao u značenju zaklinjanja, na koje su Dubrovčani obraćali toliko pažnje, nalazimo u vremenu kada se u poveljama javljaju svjedovi.
Već u ugovoru bana Mateja Ninoslava, iz 22. marta 1240. godine, ističe se da se ban zajedno sa svojom vlastelom zajednički zaklinju da će sadržaj povelje biti ispoštovan. Od bana Ninoslava, pa do kraja postojanja bosanske države, predstavnici vlastele, kao svjedoci, zajedno sa vladarem, garantuju da će sadržina povelje biti ispoštovana.
Običaj je tražio da na povelji bude 12 svjedoka, broj koji je smatran dovoljnim da obaveže svu vlastelu. S obzirom da predstavnici vlastele zajedno sa vladarem zakletvom garantuju izvršenje odredbi povelja, i ako se u izvjesnim slučajevima predviđa da se nastali sporovi moraju iznijeti pred stanak.
Postoje i povelje koje su izdate bez svjedoka. One su se obično ticale samog vladara i radilo se o sitnim poslovima, gdje stanak nije morao da daje svoj pristanak. Tako se npr. ban Kulin izdaje svoju čuvenu povelju Dubrovčanima bez ikakvog pomena vlastele. Također i Tvrtko u drugom djelu svoje vladavine uspio je da savlada otpor vlastele i da ojača svoju vlast. Bez pomena vlastele i svjedoka, on oslobađa Dubrovčane plaćanju carine u Bosni 1375. God.
U bosanskim poveljama pored svjedoka često se spominju i pristavi. Obično su bila dva pristava jedan od dvora jedan od svojte. Pristavi su bili pomoćni organi vlasti koji su pomagali prilikom izvršenja sudskih presuda, te su činili sastavni dio sudsko –upravnog aparata. U bosanskim poveljama pominju se i ručnici koji su bili kao neka vrsta jamaca.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.