Studentske demonstracije 1968 !



Praksa je pokazala da je ostvarivanje privredne reforme mnogo te┼że od njezina programiranja.Prilagodavanje tr┼żi┼íta nije teklo onako kako je bilo zami┼íljeno. Kako se kapital gomilao u rukama banaka (naro─ëito sredi┼ínjih), poduze─ça su ostajala bez sredstava potrebnih da ozdrave.

Ni postoje─ça rukovodstva u poduze─çima nisu bila dovoljno osposobljena za privredivanje u novim uvjetima tr┼żi┼íne privrede: vodenje takvog gospodarstva zahtijevalo je sposobne i obrazovane ljude novih shva─çanja. Sustav dr┼żavnih kredita bio se posve ugasio, a samoupravna organizacija nije bila izgradena, da bi mogla nadomjestiti dr┼żavu.

Ograniĉavanje prostora, sporost i kolebanja u ostvarivanju privredne reforme urodili su deformacijama koje su znaĉile stagnaciju. Zagovomici i kreatori reforme tumaĉili su je kao posljedicu sudara starog i novog sustava. Medutim, već 1968. pritisak nezaposlenih postao je tako jak da je izazvao politiĉke poremećaje.Problem nezaposlenosti posebno je zabrinjavao mladu generaciju. Stagnacija u ekonomskom razvoju nije obećavala da će se taj problem riješiti. S druge strane odredeno slobodnije istupanje (izvjesna demokratizacija) omogućavala je relativno otvorenije tretiranje problema, pa su tu priliku iskoristili studenti organizirajući velike demonstracije i pozivajući radnike da im se prikljuĉe (ali nije bilo odziva).Istupi studenata upućuju na zakljuĉak da su oni prosvjedovali protiv smjera društvenog razvoja koji je bio utvrden reformom iz 1965.

Izvor: eTrafika

Masovne studentske demonstracije, potaknute studentskim buntom u Europi, zapo─ëele su u Beogradu 3. i 4. lipnja 1968. i odmah su se pro┼íirile na Zagreb i Ljubljanu. Kada je policija sprije─ëila uli─ëne prosvjede, studenti su se povukli u zgrade fakulteta i tu su danju i no─çu odr┼żavali zborove, objavljivali proglase i akcijske programe. Beogradsko sveu─ëili┼íte proglasili su Crvenim univerzitetom Karla Marxa, dok je Zagreba─ëko sveu─ëili┼íte nazvano Socijalisti─ëko sveu─ëili┼íte Sedam sekretara SKOJ-a.U svojim proglasima studenti su tra┼żili likvidaciju nezaposlenosti, ukidanje socijalnih nejednakosti,pobolj┼íanje materijalnog polo┼żaja studenata i njihov ja─ëi utjecaj na rje┼íavanje dru┼ítvenih problema,posebno na sveu─ëili┼ítima, te politi─ëku demokratizaciju.

Studentima su se priklju─ëili i nastavnici i uporno nisu napu┼ítali zauzete zgrade. Sedmog dana demonstrantima se preko beogradske televizije obratio Tito, najavljuju─çi akciju protiv sporosti ┬╗koja dolazi do izra┼żaja u rje┼íavanju raznih problema┬ź.Dodao je i to da – unato─ë postojanju jedinstva u dono┼íenju zaklju─ëaka – postoji ┬╗nedovoljno jedinstva medu rukovode─çim ljudima u sprovo─Ĺenju tih mjera┬ź. Govorio je i o nu┼żnosti otklanjanja nesocijalisti─ëkih pojava, o brizi za ─ëovjeka i posebno o potrebi hitnog rje┼íavanja studentskih problema.Izlaganje je zavr┼íio pozivom studentima da se prihvate u─ëenja i polaganja ispita. Iste je ve─ëeri (9.lipnja) vodstvo demonstracija odlu─ëilo da se demonstracije prekinu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.