Stari bosanski gradovi-priča o Travniku !



Izvori i literatura: Boue II. — Jukić 22 — I. Kukuljević, Putovanje po Bosni, Zagreb 1858, 34 — Klaić, Bosna,
158 — Jireček, Die Handelsstrassen, 61 i 84 — Starine XVII
147 — Gl. Z. M. (1908), 99 i 183 — Đ. Mazalić, Travnik
i Toričan, Gl. Z. M. 1948, 145 do 166 — Dr. M. Mandić,
Vezirski grad Travnik, Zagreb 1931 — G. Elezović, Turski
dokumenti za istoriju Jugoslovena, Beograd 1932, 115 (ćir.)
— Manuscripta turcica br. 4913 — Bulbulina pjesma u Kronici M. E. Kadića,

TRAVNIK se prvi put spominje 1463 godine
kao mjesto u kome se kraće vremena zadržao sultan Mehmed II, osvajač Basne, na putu u Jajce.


Grad je sagrađen na jednom brežuljku Vlašića.
U osnovici je nepravilan višekut, a dijeli se u tri
dijela: gornji s tamnicom, srednji s kulom za municiju i donji grad. Ti se dijelovi nižu od sjevera


prema jugu. Gradska su vrata u srednjem dijelu,
i to sa zapadne strane, a do njih se danas dolazi
preko kamenitog, na svod sagrađenog mosta, ispod
koga protiče Hendek, lijevi pritok Lašve. Vrlo je
vjerojatno da je na istome mjestu bio nekad pomični most.
Tehnika je travničkog grada sredovječna, ali
nije dokumentarno zajamčeno da je grad sagradio
Tvrtko II, iako to neki pisci navode. Prvu sigurnu
vijest o gradu Travniku nalazimo u tursko-ugarskom ugovoru iz 1503 godine, ali grad je svakako


sagrađen prije 1463 g. Evlija Čelebija zabilježio je
po pričanju da je grad zidao latinski kralj Dubrovnik, a to će reći da je podignut prije pada
Bosne. Isti pisac navodi da je onda (1660) u gradu
bilo više soba i prostorija za municiju, te da je tu
stajao dizdar s posadom. Ne može biti točno da je
u ovome gradu 1626 g. bilo 50 ognjišta (kuća),
kako kaže Georgiceo. Biće, da je posada brojila
50 momaka.


Kako je u ovom gradu džamija sagrađena na
ime sultana Bajezida II (1481—1512), to je toga
vremena stavljena u ovaj grad stalna posada. Toj
je posadi pripadao i Sulejman sin Bajezidov, koji
je 1554 držao pod zakup jednu parcelu Sofi Mehmed-pašina vakufa u Banjoj Luci.
Pjesnik Bulbuli opjevao je 1102 (1690—1691)
Travnik i među inim ističe tvrđavu i hvali hrabrost travničkog dizdara, ali mu imena ne spominje.
Sve do 1833 nemamo točnih podataka o oružju
i municiji ovoga grada. Po anonimnom opisu u
gradu nije bilo baš mnogo topova. Po jednom francuskom izvještaju bila su u gradu godine 1806
samo četiri topa, što je upravo teško vjerovati, jer
je 1833 pored 17 uporabljivih topova bilo još 22
stara topa. Jukić piše, da je po tradiciji grad sagradio Tvrtko II, da u gradu ima džamija, tri kuće,


nekoliko kasarna, 12 topova, topčija i 30 nizama
i dosta municije, ali primjećuje da je grad od
male važnosti, jer je tijesan, slabih zidova, a uz
to se može tući iz topova od Gučeva i Bukovice.
V. Klaić zabilježio je kako je 1867 Topal Osmanpaša dao 27 starih topova s natpisima slupati i u
Carigrad otpremiti.
Godine 1838 ovaj je grad bio u dobrom stanju,
i danas je relativno dobro očuvan, jer je iza 1878
popravljan. U njemu je i okupacija zatekla tursku posadu.
Dok je Travnik bio sijelo bosanskih vezira, tj.
od početka XVIII stoljeća do 1851., često su gradsku tamnicu naseljavali neposlušni bosanski begovi i age, od kojih su neki ovdje i glavom platili. Tako je g. 1806 umoren tu i aga bosanskih


jeničara uz pucanje topova. Do pedesetak bosanskih prvaka platilo je životom u Travniku.
Godine 1102 (1689—90) bio je u Travniku dizdar Ahmed -aga, 1721 Osman-aga, a 1764 Ahmedaga, koji se navodi kao dužnik u popisu dužnika
jednog vakufa u Vranduku, 1787 bio je dizdar
Mehmed-aga, a 1791 Ahmed-aga.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.