Alija Izetbegović po služenju zatvorske kazne često je dobijao pisma od svoje djece, to mu je bila dodatna snaga u zatvorskim danima.
”Ako je literatura bila moj intelektualni bijeg u slobodu, moj emotivni bijeg bila su pisma moje djece. Nisam siguran da si moja djeca znala, i da će ikada znati, šta su za mene ona značila.
U trenucima kada sam ih čitao, osjećao sam se ne samo slobodnim čovjekom, nego i kao neko kome je Bog poklonio sva blaga ovoga svijeta”.