Izvor :
Dr. Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo1995.PORTRETI VELIKANA BOSANSKE HISTORIJE KRALJ TVRTKO I VELIČINA KOJA SE NE ZABORAVLJA
Bosna je u svojoj hiljadugodišnjoj historije imala brojne banove,kraljeve, kraljice, prinčeve i princeze. Među njimaTvrtka I zauzima posebno mjesto. Obično se kaže, ono što je ban Kulin započeo,završio je kralj Tvrtko 200 godina kasnije. A završio je i učiniomnogo toga. Sve ono što je Bosna bila i što jeste, djelo je togvelikog bosanskog sina.
Tokom 38 godina vladavine ne samo da jeučvrstio Bosnu i uspostavio one državne granice koje nas i danasokružuju, nego je od Bosne stvorio balkansku velesilu od koje su podjednako strepili i istočno i zapadno od njenih granica.Kralj Tvtko je velikan koji je za svoj narod i zemlju izgradio iostavio u nasljeđe one vrijednosti na kojima se i danas temeljietnički, kulturni i državnopravni identitet Bosne i Hercegovine.1 Zbog svega toga zaslužujunajveće poštovanje svih koji se spijetetom odnose prema prošlosti, a osobito nas koji jesmo, koji sesmatramo i osjećamo potomcima njegovih onovremenih “dobrihBošnjana”.
Preko šest stotina godina, koliko nas dijeli od njegovog vremena,predugo je, i moglo bi se reći davno bilo pa se zaboravilo. Ali utolikim godinama baš i jesteznačaj jer to govori od kada su i kakvisu nam korijeni. A oni nisu bilo kakvi. Bosanska vladarska dinastijaKotromanića vodila nam je pretke kroz dobro i zlo više od 600godina, i kroz to vrijeme Bosna se od male i neznatne banovine pretvorila u moćno kraljevstvo. Upravo je Tvrtko taj koji jeuspostavio granice tzv. “velike Bosne”, koja se sterala od Zadra doKotora, zatimod Lima i Morače u Crnoj Gori do Une, te od Save.
Borba za opstanak
Tvrtko je došao na prijestolje s nepunih 15 godina (1353.g.), naslijedivši strica Stjepana IIKotromanića, koji nije imaomuških potomaka. Mada mlad, djelovao je veoma mudro iodvažno.
Većprvih godina morao je voditi teške ratove na svimstranama da bi zaštitio zemlju odzavojevača. Najteže je bilo s Madzarskom, ondašnjom evropskom velesilom.Samo tokom 1363. godine dva puta je slala vojsku na Bosnu, ali je u oba slučaja bila suzbijena. U drugom pokušaju Bosanci su ihpod Srebrenikom, u oblasti Usore, gotovo potpuno uništili.Izginule su brojne velmože, dok im se kralj jedva spasiosramotno umakavši. Ovom pobjedom Bosna je za duže vrijemeosigurala mir na sjevernim granicama..·
Tvrtko je morao odvažno djelovati i na drugim stranama odkud je prijetila opasnost. Da bi Bosnuučinio što bezbjednijom isigurnijom, riješio je da zarišta opasnosti trajno otkloni pa je i samprešao u protunapad. Tako su započela ona silna osvajanja kojasuBosnu pretvorila u najvećuinajjaču balkansku državu udrugoj polovici 14.stoljeća.
Tvrtko je za kratko vrijeme osvojio oblasti Travunje i gornjegPodrinja (krajem 1357. g.), a onda dio Srbije do Sjenice, teprimorje od Dubrovnika do Kotora. Na taj način Bosna je pomaklaistočne granice na liniju Sjenica (u Srbiji) – Nik šić – Kotor (u CrnojGori). U sastav bosanske države do šlo je i Mile ševo, (u Srbiji)
u kojem se nalazio grob sv. Save.Ovi i drugi uspjesi dali su Tvrtku povod da uzme titulukralja. Krunisanje je obavljeno 1377. godine u Milima(dana šnji Arnautovići kod kod Visokog).
Kralj Bosne,Srbije,Hrvatske…
Tvrtkove ambicije se, međutim,nisu na ovom zavr šile. Kad je umro srpski car Uro š IV, s kojim je izumrla dinastijaNemanjića, Tvrtko je istakao svoje legitimno pravo dazasjedne na srpsko prijestolje. Bio je najbliži krvni srodnikizumrlih Nemanjića, mada po ženskoj lozi, pošto je njegovdjed Stjepan Kotroman bio oženjennemanjićkom princezomJelisavetom, to jestkćerkom kralja Dragutina.Tu je bio i knez Lazar, koji je isto mogao pretendirati naprijestolje, također po ženskoj liniji, ali preko žene Milice.
Taveza je bila znatno tanja od Tvrtkove pa je njemu ustupioprednost, na što je bez sumnje utjecala i Tvrtkovamoć. Tako jeTvrtko postao i kralj Srbije. Nakon postignutih uspjeha na istoku interes usmjeravaprema Hrvatskoj, od koje je takoder u prošlosti Bosničestoprijetila opasnost. Nakon brojnih pohoda i ratova Bosna jezagospodarila ukupnim primorjem od Neretve do Zrmanje(obala do Cetine jeveć odranije bila bosanska), DalmatinskomZagorom i Kninskom Krajinom
Potom su su se pod silompredali i bogati samostalnidalmatinski gradovi Split, Trogit i Šibenik. Malo iza togaTvrtko je osvojio otoke Brač, Hvar i Korčulu. Tako je 1390.godine, osim Srbije i velikog dijela Zete (današnje Crne Gore)postao gospodarikralj HrvatskeiDalmacije. Jedino je njemuod svih južnoslavenskih vladara pošlo za rukom da barem zaneko vrijeme ujedini bosanske, srpske i hrvatske zemlje u jednudržavu, i to pod vlašću Bosne. Sad je njegova puna kraljevska titula glasila: “Kralj Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja”.
Time je Bosna steklamoć i u·gled kakav nije imala nikada prije a ni poslije. Bosna jepostala nezaobilazan faktor u političkom životu ondašnjeEvrope. Venecija iskazuje po štovanje Tvrtku tako što gaupisuje u Zlatnu knjigu počasnih građana. Bosanski dvor bio je uživoj vezismnogim evropskim dvorovima. Bosanskevitezove pozivaju da učestvuju na vite škim turnirima diljemEvrope, i gdjegod dođu prave pomor. O n jihovoj snazi, izgledui srčanosti pisali sučak poljski suvremenici.3 Budući da je Tvrtko jo š uvijek bio neoženjen, mnogievropski kraljevi mu nude zaženu svoje kćeri. Na koncu seodlučio za prelijepu bugarsku princezu Doroteju.
Rodila mu jenasljednika, kojem je dato ime po ocu (Tvrtko II). lz vanbračneveze s nekom Grubačom (domaćom plemkinjom), imao je jo š jednog sina – Ostoju, tako da je bio siguran da mu se sjeme nećezatrti. Tvrtko je uspje šno vodio i unutarnju politiku. Otvaraju serudnici, grade ceste, podižu gradovi, razvija trgovina, pa jenastupilo blagostanje kakvog nije bilo od Kulinovih vremena.
Bosna je počela kovati i zlatni novac, što je imalo cilj da sepospje ši vanjska trgovina, a ujedno i pokaže moć Bosne.Zbog svoje veličine (promjer 3 cm), težine (14,05 gr), debljine(1 mm),čistine (24 karata) i likovne ljepote, taj zlatnik je nasamom vrhu evropske srednjovjekovne numizmatike.
Već jedavno u stručnoj literaturi označen kao umjetničko remek-djelo.Njegov značaj je i u tome što je u odnosu na dukate drugihzemalja, pa i onih koje su kovale onovremene trgovačke i poltičkevelesile kao što su Venecija, Turska, Madžarska i dr, imaonjihovučetverostruku vrijednost. Dok, je npr. mletački dukat težio3,559 gr, a takav je sluča j i sa dukatima ostalih zemalja, bosanski je bio težakčak 14,05 gr.4 Taj zlatnik je posebno značajan za političku historiju Bosne iHercegovine. Njime se, naime, potvrđuje mnogo što izsrednjovjekovne historije Bosne. To je prije svega njenadržavnost. Na prednjoj strani nalazi se grb bosanske države, koji
je s nekim dodacima ujedno bio i grb bosanske dinastijeKotromanića, što simbolizira samostalnu i nezavisnu državu.Sastoji se od štita sa šest ljiljana raspoređenih u dva polja. Iznadnjega je kaciga sa rasko šnom perjanicom. Sa svake strane grba jepo jedan ljiljan. Na drugoj strani je propeti lav – simbol vojnemoći Bosne. Na prednjoj strani (aversu), je natpis na latinskom:MONETA AURERA REGIS STEPHANI (zlatnik kraljaStjepana), a na drugoj (reversu): GLORIA TIBI DEUS SPESNOSTRA (slava tebi Bože na ša nado).
(…)
Smrt
Jakakopnena vojska i flotačuvala je stečeno pa je posljednje godineživota Tvrtko mogao provoditi u miru i uživati plodove svogdjela. Nakon smrti njegove ženeDoroteje (1390. g.) počeo seraspitivati po dvorovima za novu ženu. Između ostalih ukombinaciji je bila i austrijska princeza. Međutim, do ženidbenije došlo. Zadesila ga je nenadana smrt. Umro je 16. marta1391. godine u 52. godini života.
Zanimljivo
Sretnim slučajem do kojeg je došlo 1909. godine u Arnautovićima kod Vosokog tokom gradnje uskotračne pruge,
otkriven je mauzolej bosanskih vladara stare genereacije u kojem je bio i grob kralja Tvrtka.Kada su arheolozi skinuli jednu ploču,ispod se kazao stećak , a na njemu su ugledali prebačen kraljevski plašt. Došlo je, naime, do jedinstvenog otkrića u arheologiji.Plašt je bio tako savršeno sačuvan da jezatečen u stanju k ako jeostavljen prilikom ukopa kralja prije više od 500 godina. Izgledao je kao da je tek stavljen. Zbog nemara rukovodioca iskopavanja nalaz je, nažalost,skoro potpuno uništen. Sačuvali su se samo zlatom izvezeni ljiljani na grbu kojim je plašt bio ukrašen.