IZVOR: DR.HUSNIJA KAMBEROVIĆ
HUSEIN‐KAPETAN GRADAŠČEVIĆ
(1802‐1834):
BIOGRAFIJA ‐ uz dvjestotu godišnjicu rođenja.
Husein‐kapetan je posljednje dane svoga života proveo u Istanbulu. Prema jednoj verziji živio je skupa sa porodicom, a prema drugoj on je živio u bivšim janjičarskim kasarnama na Atmejdanu, dok je njegova porodica boravila u iznajmljenoj kući nedaleko od toga.
Bit će vjerovatnija ova druga verzija. Husein‐kapetan je mogao svakodnevno obilaziti svoju porodicu. Odbio je sultanovu ponudu čina paše sa dva tuga u nizamskim postrojbama izjavivši da će “radije umrijeti u nošnji svojih očeva nego da nosim nizam‐ uniformu jednog paše!”.
Dugo vremena je bio nepoznat datum njegove smrti.
U radu o Husein‐kapetanu Gradaščeviću objavljenom 1932. godine Hamdija Kreše vlj ako vic se pozivao na pričanje Bećir‐bega Gradaščevića, koji je navodno od Husein‐kapetanove služavke, koja je s njim bila u Istanbulu sve do smrti, čuo da je Husein‐kapetan umro pripremajući se da proslavi mevlud 1833. godine.
“I upravo onaj dan kada se imalo to obaviti došao je kući i uzimajući abdest pozlilo mu, počeo je povraćati i u tome ispustio dušu. Pokopan je na Ejubu (…) Mevlud 1249. pao je na 30. srpnja 1833. i po tome Huseinova smrt pada negdje ovih dana”.
Ahmed S. Aličić je, ne navodeći izvor, ustvrdio da je Husein‐kapetan umro “30. ili 31. jula 1833. godine”100. Očito je Aličić ovdje imao drugi izvor ili slijedio Kreše vlj ako vićevu prvu verziju propustivši činjenicu da je sam Kreševljaković kasnije odustao od toga datuma i utvrdio tačan datum smrti zaključivši na temelju napisa na njegovome nišanu da je umro 17. avgusta 1834. godine. Ipak, i dalje neki autori pišu pogrešno
kako je Husein‐kapetan umro 1833. godine.101. Njegov je mezar na Ejjubu, prema staroj Bajtariji (veterinarskoj školi) bio jako zapušten.
Okolnosti pod kojima je Husein‐kapetan umro ostale su zagonetne,
ali se vjeruje da je umro nasilnom smrću. “Došo mu njeki paša što je bio u Bosni sve mi se čini Salih‐paša, pa mu donio čašu zehera i gajtan i od sultana ferman. A slagali su mu da je od sultana. Onda on reko: “Volim čašu, neg gajtan. Gajtan će patit”
Mada je teško utvrditi način smrti, s obzirom da sačuvana predaja o tome upućuje na nasilnu smrt, a povijesni izvori o tome, ako su uopće postojali, nisu pronađeni, na temelju činjenica da je Husein‐kapetan već pred napuštanje Bosne i odlazak u progonstvo u Slavoniju osjećao bolest, da su ga zbog te bolesti “dva momka (su) morala da (ga) podupiru u hodu”
prilikom prelaska Save, te činjenice da u Istanbulu nije više mogao predstavljati nikakvu opasnost za Carstvo, realnije je pretpostaviti da je Husein‐kapetan umro prirodnom smrću, daleko od Bosne. Tuga zbog nemogućnosti da se vrati u Bosnu samo je mogla ubrzati tu smrt. O kakvoj se bolesti radi ‐ nije moguće ništa
određenije tvrditi, mada ne treba isključiti tvrdnju da se radi o koleri, kako su to neki tvrdili.
O Husein‐kapetanovom mezaru na Ejjubu dugo vremena se nije vodilo nikakvoga računa. Tokom Drugoga svjetskog rata pojavila se ideja o prenosu njegovih posmrtnih ostataka iz Istanbula u Sarajevo
, ali je to samo bio pokušaj političke manipulacije, pa su zbog toga i rezultati izostali. Dugo vremena nakon toga ponovo se pojavila slična ideja, a vrijeme koje je pred nama će pokazati da li će se ona realizirati.