Lično iskustvo dr.Iljaza Pilava koji je sa kolegama u najtežim momentima Srebrenice oformio ratnu bolnicu u kojoj je u toku rata operisano vise od 4.000 ranjenika.
Medicinski fakultet je završionu Sarajevu nikad nije mogao predpostaviti da ce se baviti hirurgijom i kada ga je profesor pitao da ostane u Sarajevu odgovorio je da mu hirurgija nece trebati tamo gdje se vraca u rodnu Srebrenicu.
Nije ni slutio da ce se baviti teskom hirurgijom a pocetkom rata vrlo brzo su pristizali ranjeni i ubijeni.
Odjednom je postao jedina osoba od koje se očekivalo da pomogne ranjenima a tih prvih dana šuma je bila njegova bolnica a prvu amputaciju upravo je izvršio u šumi sa testerom za željezo bez anestezije i bez pravog zavoja.
Iljaz je duboko razocaran zbog izdaje UN a i cijele medunarodne zajednice a 11.jula je odlučio da po cijenu zivota ne ostavlja ranjenike u bolnici.Ali nije postojao nikakav plan evakuacije.
Iljaz je bio svjedok velikog broja ranjenih i ubijenih u proboju do Tuzle i mislio je da ce prelaskom na slobodnu teritoriju biti sretan.
“Prezivjeli ste a shvatili ste zapravo koliko ste umrli”!