Istraživanje zanata u srednjovjekovnoj Bosni zasniva se na materijalnim i pisanim izvorima. Određene podatke o zanatu pružaju nam i crteži na stećcima. Na osnovu tih crteža možemo spoznati o predmetima koje su proizvodili bosanske zanatlije, te o vrstama zanata koji su bili zastupljeni u srednjovjekovnoj Bosni. Na području današnje Bosne i Hercegovine pronađeni su razni predmeti, dijelovi nakita, oružje, oruđe, keramika. Dok su materijalni izvori malobrojni i ograničeni, više se može osloniti na pisane izvore koji su brojniji i daju nam konkretnije podatke o zanatu i produktima zanata.
Do XIV vijeka zanat je bio vezan za seosku sredinu. Seoske zanatlije su svojom proizvodnjom zadovoljavali većinu potreba bosanskog stanovništva. Međutim, tokom XIV vijeka dolazi do si snažnog razvoja cjelokupne privrede, samim tim i zanata, pa seoske zanatlije nisu više mogle da zadovolje sve složenije potrebe vladara i vlastele. Seoske zanatlije su egzistirale u Bosni i nakon političkog sloma Bosne 1463. Godine. U tvrđavama koje su Osmanlije zauzeli u Bosni nalaze se zanatlije i to većina ih je sa sela. Vjerovatno Osmanlije nisu željele uposliti više gradskih zanatlija kako ne bi ugrozili gradsku privredu. Slično trgovcima i bosanske zanatlije su imale uzor u Dubrovčanima. Mnoge dubrovačke zanatlije dolazile su na dvorove bosanskih vladara i feudalaca, gdje su sklapali ugovore za izradu određenih zanatskih proizvoda. Osim Dubrovčana u Bosnu dolazili su i zanatlije iz drugih gradova: Splita, Zadra Šibenika, Venecije, Njirnberga i Briža.
Herceg Stjepan je u Novom fromirao radionicu oklopa i samostrijela za koju je angažovao stručnjake iz Venecije. Za njega je radio i majstor za izradu topova Jerg iz Njirnberga. Nije poznato kako je bila organizirana proizvodnja u radionici oklopa u Novom. Nešto nam može pomoći jedan ugovor sačuvan u kotorskom arhivu koji nas djelimično obavještava o načinu poslovanja hercega Stjepana u Novom. Na osnovu tog ugovora vidi se da je herceg Stjepan davao u zajam novac zanatlijama i tako im pomagao da pokrenu proizvodnju Bosanske zanatlije su dobro savladali vještinu pojedinih zanata, te su postali vrsni majstori koii su bili na cijeni i izvan granica Bosne. U dubrovačkom arhivu sačuvani su ugovori o određenom poslu kojeg je trebao da obavi zanatlija iz Bosne u Dubrovniku. Ti ugovori sadrže neke podatke kao što su ime i prezime, mjesto odakle dolazi, te vrsta zanata kojim se bavi.
Za ostale iz Bosne saznajemo na osnovu njihovih prezimena, a koja su izvedena od imena određenih zanata. To su prezimena Štitarić, Tularić, Kovačević, Zlatarić, Terzić. U srednjovjekovnoj Bosni su najrazvijeniji bili kovački i zanati koji su se bavili izradom oružja. To nam svjedoče brojni nalazi srednjo-vjekovnog oružja. Da je oružje bilo omiljeno u Bosni svjedoče nam prikazi oružja na stećcima, pečatu i novcu. Neke vrste oružja bile su poznate i van granica Bosne, to su bosanski mač i posebna varijanta bosanskog štita Za izradu složenijeg oružja kao što su oklopi., samostrjeli i puške, u Bosni nije bilo dovoljno majstora, pa je morala da oružje uvozi, uglavnom iz Dubrovnika. Neki bosanski feudalci su na svojim teritorijima osnovali radionice oružja za koje su angažovali strane majstore. Tako su bosanske zanatlije upoznale način izrade složenijeg oružja. Međutim, ovi zanati su bili tek u začetku u Bosni što nam svjedoče popisi bosanskog sandžaka iz 1468/9. godine i Hercegovine iz 1477. godine gdje je zabilježen vrlo mali broj zanatlija koji su se bavili izradom pušaka i samostrjela.
Na razvoj zanata u Bosni povoljno je djelovalo širenje trgovine i rudarstva. Bogati rudnici srebra u Bosni pogodovali su razvoju zlatarskog zanata. Bosanski zlatari se pominju u rudarskim centrima Srebrenici i Kreševu, te na trgovima Drijeva, Goražde, Pljevlja. Zlatarski zanat je bio vrlo razvijen u Bosni na što ukazuje činjenica da je zlatara bilo i na selima. Najbolji primjer je zlatar Divac iz Mršića kod Vlasenice o kome svjedoči njegov stećak sa natpisom. Razni srebreni predmeti bili su izrađeni na bosanski način, a srebreni pojas bio je najpoznatiji proizvod bosanskog zanatstva. Jedan dio bosanskih zanatlija pored osnovne djelatnosti bavio se dodatnim poslovima. Oni su novac stečen bavljenjem određenim zanatom ulagali u trgovinu i kreditne djelatnosti, i tako se zanimali cijelim spektrom različitih poslova. To znači da specijalizacija zanimanja u srednjovjekovnoj Bosni nije do kraja sprovedena pa se otud jedna osoba istovremeno bavi zanatom i trgovinom.