Razvoj rudarstva u srednjovjekovnoj Bosni !



Rudarstvo je bilo od ogromnog značaja za privredni život srednjovjekovne bosanske države. Imalo je veliki uticai na razvoj drugih privrednih grana, prije svega na trgovinu i zanatstvo. Rudarska proizvodnja u Bosni snažan zamah dobiva početkom XIV vijeka, a svoj maksimum je dostigla polovinom XV vijeka. Intenzivniji razvoj bosanskog rudarstva se događa u vrijeme kada u drugim dijelovima Europe dolazi do krize, što je za razvoj rudarstva u Bosni imalo povoljne posljedice. Razvoju rudarstva nije mnogo smetala nesređena situacija u Bosni nastala unutrašnjim sukobima i čestim upadima Osmanlija.
Bosanski vladar je poduzimao sve mjere kako bi proizvodnjaa nesmetano tekla, jer je tako dolazio do visokih prihoda koji su činili temelj njegove moći. S druge strane, bosanska vlastela koja je na svojim posjedima imala rudnike, takođe je dobivala značajne prihode, a neki su i sami uzeli učešća u trgovini rudarskim produktima. Zapaženu ulogu u razvoju bosanskog rudarstva su imali Dubrovčani i Sasi. Dubrovčani su najčešće bivali zakupci rudnika u Bosni. Oni su uzimali dijelove pojedinih rudnika i u njima uz domaću radnu snagu razvijali rudarsku djelatnost. Njemački rudari Sasi tijesno su povezani sa intenzivnijim razvojem bosanskog rudarstva.
Zahvaljujući toponomastičnom materijalu i pisanim izvorima može se potvrditi prisustvo Sasa u Srebrenici, Fojnici i Ostružnici. Bili su poznati kao dobri stručnjaci u rudarstvu, te su svoje sposobnosti primijenili u Bosni i na taj način unaprijedili rudarsku proizvodnju u njoj. To dokazuju toponimi čija su imena proizašla iz njemačke rudarske terminologiie. Pored Dubrovčana i Sasi su bili vlasnici rudarskih jama, jer su imali visoka primanja. Broj Sasa u Bosni je bio vrlo mali, te su se vremenom asimilirali s bosanskim stanovništvom, a umjesto njih vodeću ulogu u bosanskom rudarstvu preuzimaju domaći rudari. Bosna je oduvijek bila čuvena po bogatim rudnicima plemenitih metala, a posebno srebra kojeg je bilo u Srebrenici, Fojnici, Dusini i Ostružnici. Bosanski vladari su iz rudnika koji se nalaze na njihovom domenu dobivali određeni postotak srebra, a dobivali su i 1 procenat od izvoza srebra. Srebro su koristili za izradu novca ili su ga prodavali stranim trgovcima. Bosanski rudari su bili dobri stručnjaci, što potvrđuje podatak da su bili poznati i van granica bosanske države.
Krali Alfons V od Aragonije i Napulja je 18. februara 1452. godine napisao pismo i uputio ga kralju Tomašu i hercegu Stjepanu da mu pošalju pet do šest bosanskih rudara, jer su mu potrebni za eksploataciju novootkrivenih rudnika zlata i srebra. Međutim, krali Alfons dobio je negativan odgovor od kralja Tomaša, koji se pravdao ratnom situacijom u Bosni. Na osnovu savremenih rudarskih zakona može se saznati kakva je bila organizacija rada u rudnicima i koje je stručno osoblje u njima angažirano. Srebrenica s rudnikom Sase imala je sopstveni rudarski zakon, koji su kasnije preuzele Osmanlije. Za Fojnicu, Deževicu i Dusinu važio je kraljev zakon na kojeg se pozivaju osmanske odredbe iz 1489. godine. Osmanskim osvajanjem Bosne nije došlo do promjene organizacije rudarske proizvodnje i tehnologije rada, dok su postojeći rudarski zakoni uneseni u osmanske tekstove. To znači da saski zakoni u osmanskoj verziji predstavljaju kodificirane bosanske srednjovjekovne zakone koji sadrže razne postupke vezane za rudarstvo i topioničarstvo.
Među rudarskim osobljem najviše je bilo rudara koji su označavani kao “rupnici”, „srebrodjelci“ na našem jeziku, a na latinskom i talijanskom “laboratores fossarum”, “lavoranti”. ” Najstarija srebrenička kanun-nama donesena poslije 1460. godine pominje urbarare. To su bili službenici koji su davali koncesije za korištenje rudarskih okana i oni su skupljali porez zvani urbura. Urbararima su bili potčinjeni hutmani. Oni su bili predstavnici rudara koji su kao stručno osoblje rukovodili radovima u rudnicima. Među topioničarima u izvorima pominju se valturci. Oni su prvo nabavljali polu- prerađenu rudu koju su dalje prerađivali u gotov proizvod, te su ga na kraju prodavali. Još se pominju šmiočari koji su obavljali poslove vezane za topioničarske peći, a to su loženje, popravljanje i izgradnja novih peči.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.