Prvi Rizvanbegovići u Stocu: Zulfikar-kapetan !

Prvi Rizvanbegovići u Stocu: Zulfikar-kapetan. Da bi bila jasnija pojava i uloga Rizvanbegoviać u historiji, potrebno je dati nekoliko uvodnih podataka o stolačkoj kapetaniji u prvoj polovini 18. stoljeća. Prvi kapetan stolačkog grada iz 18. st., jeste Osman-aga iz 1729. za koga se pretpostavlja da je pripadao porodici Rizvanbegovića. Međutim, prvi član navedene porodice za koga znamo iz dokumenata Dubrovačkog arhiva jest Ali-beg, kome se Republika obraća kao nosiocu osmanske vlasti, pismom od 3. juna 1751., u pitanju ispada nekog janjičara, Mehmed-age Galofa. Osim Ali-bega, zna se pouzdano za još dvojicu Rizvanbegovića iz sredine 18. st. (od 8. 12. 1752. do 28. 3. 1759): Osman-bega i Zulfikarkapetana koji bi mogli biti braća. Ovaj drugi nam je važan i o njemu ćemo nešto kazati.
Zulfikar Rizvanbegović, kapetan stolački u dva navrata (prvi puta oko 1755, a drugi put 1781), bio je energičan, pravičan i oštar čovjek. Uz to se odlikovao i duhovitošću. Zulfikarkapetan, prozvan također Hadži-kapetanom, ženio se dva puta od poznate sarajevske porodice Babića. S prvom ženom imao je Zulfikar sinove: Mustaj bega i Mehmed bega, kasnije prozvanog Hadži beg (Hadžuna). Poslije smrti svoje prve žene, Zulfikar se oženio njezinom sestrom Melikhanom, te s njome dobio ove sinove: Omer-bega, Ali-agu (kasnijeg hercegovačkog vezira), Halil-agu i Derviš-bega. Derviš bega grom je ubio još kao mladića, a bio je ponajbolji od sve braće.
Ali aga je mogao biti rođen najranije 1783. (na osnovu sidžila-sudski zapis), mada neki navode kao godinu njegovog rođenja 1771. Po narodnoj tradiciji, Ali-paša se rodio u selu Glumini gdje je Zulfikar-kapetan iselio radi kuge. Pored sve strogosti, izgleda da Zulfikar kapetan nije moga održati sinove u redu i poslušnosti. Predosjećao je da bi mogli izbiti sukobi među braćom iz dva braka, poslije njegove smrti i da bi u tim sukobima mogli izgubiti i stolačku kapetaniju, te je radi toga podijelio imovinu sinovima i zahvalio se na kapetanskoj časti 1802. Zulfikar kapetanovi sinovi iz prvog braka dobili su veći dio imovine od svoje mlađe braće. Mustaj beg je dobio stolački grad s kapetanskom čašću i veći dio kapetanije, a Hadži beg manji dio sa hutovskim gradom i to nad onim selima, koja su u blizini Hutova. Po narodnoj tradiciji, ovoj diobi prisustvovali su i stolački građani: Šarići, Mehmedbašići, pisar Žujo i bajraktar Hanić. Ovom diobom bili su najnezadovoljniji Hadži-beg (Mehmed-beg) i Ali-aga koji je dobio kulu i zemljište u Operšima. Tada Ali-aga, po svoj prilici ode u „svijet“.
među Rizvanbegovićima. Po izvjesnim znacima, tome je bila povod neka modna haljina, „nekakva vezena salta“, neobična za njegova oca koji ga zato oštro ukori. Osjetljiv i plahovit, Ali-aga ode od kuće, po nekim izvorima, u smederevski sandžak, gdje se obogatio i donio kući dosta novaca. To je moglo biti po očevoj smrti 1805. U smederevskom sandžaku je postao janjičar i dobio titulu seregešti-aga. Po njoj se zvao Ali-aga a ne Ali-beg.
I pored sve opreznosti Zulfikar-kapetanove, sukobi i borbe između njegovih sinova izbili su svom žestinom početkom 1808. godine. Jedan od razloga da nisu izbili neposredno po Zulfikar-kapetanovoj smrti (1805) jesu prilike u susjedstvu Hercegovine, u Dalmaciji i Crnoj Gori. Naime, Francuzi su, nakon Požunskog mira (1805), zakoračili snažno na Balkan sa jasnim namjerama da i dalje prodiru i da im Dalmacija posluži kao baza za osvajanje balkanskog poluotoka. Zbog toga su došli u sukob sa ujedinjenim Crnogorcima i Rusima