Prvi puta spominje se 1322. godine u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića (1314. – 1353.) !

Grad Ključ se danas nalazi na prostoru Bosanske Krajine, na jednoj okomitoj stijeni uz lijevu obalu Sane. U Srednjem vijeku ti se prostori zvaše Donjim krajima, a grad se nalazio u župi Banici koja se zajedno sa gradom Ključem prvi puta spominje 1322. godine u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića (1314. – 1353.). Banica s Ključem pripadaše knezovima Hrvatinićima.
Vukoslav, sin kneza Hrvatina, spominje se od 1315 do 1325 kao ključki knez. U spomenutoj povelji ban Stjepan II potvrđuje ključkom knezu posjede njegovog djeda. U Ključu su izdavane i povelje vladara i feudalaca. U gradu Ključu je izdao povelju vojvoda Vuk i njegova gospođa Ana, 13.04.1413.
Grad je imao i svoje podgrađe (varoš). On je djelimično sačuvan. Danas su ovdje ruševine dvaju gradova, srednjevjekovnog i turskog, ali se zasad ne zna kad je ovaj drugi sagrađen. Ključ je ipak mnogo stariji, jer se u njegovom kompleksu nalaze rimski objekti. Stari grad Ključ spadao je u najstarije, najveće i najutvrđenije gradove srednjovjekovne Bosanske države.
To je po svom izgledu impozantan grad sa čijih se bedema širi vidik na sve strane sanske doline. Po svom izgledu sadrži elemente romanike i orijentalnog stila. Elementi romanike očituju se u jednostavnom tlocrtu grada sa jedinstvenim prostorom, relativno niskim bedemima čija debljina rijetko prelazi jedan metar, zdepastoj glavnoj kuli kvadratne ili pravokutne osnove. U sklopu bedema i kula na gradu Ključu nalaze se ostaci originalnog dijela kule zvane Ljubica (Lubica), u narodu još poznata i kao Šekambetova kula. Poznato je da je u Ključu proveo posljednje dane svoga života zadnji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461. – 1463. go.). Turci su zauzeli Ključ 1463. godine