Novac bosanskih vladara-opis kovanica !



Prvi novci koje su samostalno kovali bosanski vladari pojavili su se tek u prvoj polovini XIV vijeka, za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića.

Nažalost, historijski izvori nam ne govore o tome gdje se nalazila njegova kovnica, niti kada je tačno počeo sa ovom izuzetno unosnom aktivnošću koja je, kao isključivi vladarev monopol (regalno pravo), obezbjeđivala znatna materijalna sredstva vladarskom dvoru. Ban

Stjepan je za vrijeme svoje vladavine razvio široku aktivnost kovanja novca te se njegove kovanice javljaju u većem broju različitih vrsta. Uglavnom su rađene po uzoru na novce koje su tada kovali Bribirski (Šubići), Mletačka republika, Dubrovnik i Srbija. Sličnost banovog novca sa novcem susjednih zemalja trebala je poslužiti da se što prije i što l

akše njihov novac istisne iz banove zemlje, kao i da se njegov novac proširi po susjedstvu, ali i da se u samoj Bosni on lakše primi i sigurnije uđe u upotrebu. Najčešći motiv zastupljen na prvim bosanskim novcima bio je prikaz bana na prijestolju s mačem s jedne, i sa predstavom Isusa na prijestolju s druge strane.

Pored pojednostavljene sheme kovanja novca sa isključivim bosanskim predznakom, kovnica bana Stjepana proizvodila je i 1) novce s jedne strane bosanski a s druge dubrovački, 2) s jedne bosanski a s druge srpski, 3) falsifikate dubrovačkog novca, i 4) falsifikate napola srpskog, napola dubrovačkog novca.

Ban Tvrtko je nastavio aktivnost svog prethodnika te je i sam kovao vlastiti novac koji nam je poznat u samo dvije tipološki različite vrste. Unatoč tome, Tvrtkovi banski novci spadaju u ljepše i bolje novce bosanskog srednjovjekovlja.

Na njihovoj izradi su posebno bili angažovani dubrovački zlatari koji su na molbu bana za njega izrađivali vrhunske kalupe za kovanje. Odlukom od 18. marta 1365. godine dubrovačko Vijeće umoljenih (Consilium Rogatorum) dozvolilo je majstoru Radoju da za Tvrtka izradi 12 kalupa, ali pod prijetnjom da će mu se odsjeći ruka ako izradi koji komad više.

Dugo se vremena u nauci smatralo da Tvrtko za vrijeme kraljevanja nije kovao svoj novac, ali su takva mišljenja oborena pronalaskom srebrenog dinara kovanog u kotorskoj kovnici sa natpisom T : REX : BOS – NE : > : RASIE.

Za kralja Tvrtka se veže i jedan od najljepših primjeraka novca čitavog srednjeg vijeka – to je čuveni četverostruki zlatnik, u nauci poznat pod tim imenom jer je, u poređenju sa tadašnjim mletačkim dukatom, bio četiri puta teži.

Na zlatnoj pločici debljine 1mm, širine 30 mm i težine 14.05 g, iskovan je, na aversu: lav i natpis + MONETA AUREA REGIS STEPHANI, i na reversu kraljevski grb sa natpisom + GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA.

U nauci je danas uglavnom općeprihvaćeno da ovaj zlatnik pripada kralju Tvrtku, međutim, Ivan Rengjeo, koji ga je prvi objavio i opisao smatrao je da se on treba pripisati kralju Stjepanu Tomaševiću. Svoju tezu temeljio je na argumentima da prikaz lava na aversu predstavlja grb

Brankovića, kojim je pripadala kraljica Mara, supruga Stjepana Tomaševića. Njegovim argumentima je Mihailo Dinić suprotstavio pisani arhivski podatak iz marta 1393. godine u kojem se spominju ducatos domini regis Bosne magnos quatordecim, znači veliki dukati bosanskog kralja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.