Prosječna visina im je 145 cm,nikada se ne kupaju i rijetko žive duže od 50 godina…



Pigmeji, rasno i jezično različite ljudske skupine u tropskom području Afrike. To su različite etno-ligvističke skupine izrazito patuljasta rasta, prosječna visina žena je 137 cm, a muškaraca 145 cm

Oko 200 000 pripadnika nastanjuje područje šuma središnje Afrike od Kameruna na zapadu do Zambije na istoku, a naziva ih se stanovnicima šuma i božjim plesačima.

Naziv se ponekad koristi i za Negrite u jugoistočnoj Aziji. Žive u pravilnim nomadskim skupinama, bave se lovom i sakupljanjem plodova, govore jezicima susjednih crnačkih naroda i pripadaju najprimitivnijim stanovnicima Zemlje.

U prenesenom značenju termin „Pigmej“ se koristi za osobu niska rasta
Pigmeji, ime kojim se označava grupa tamnoputih plemena veoma niskoga rasta, nastanjenih u tropskoj kišnoj šumi središnje Afrike, od Kameruna preko Konga do unutrašnjosti bivšeg Zaira.

Ime Pigmeji dolazi od grčkog pugme ‘šaka’, odakle dolazi u latinski kao pugnus. Izvorno to je bila mjera za udaljenost od ručnog zgloba do lakta. Iz pugme dolazi i pugmaios, u značenju malen, nerazvijen. Kod nas riječ se pretvorila u pigmeji.

Naziv ispočetka, negdje od 14. stoljeća, označava mitske i apokrifne rase niskoga rasta, a za današnje afričke Pigmeje naziv se koristi tek od 19. stoljeća. Povijest Pigmeja nam zbog njihove izoliranosti i nije pretjerano poznata. U grčkoj mitologiji su opisani kao pleme patuljaka, a prvi put ih spominje Homer u Ilijadi.

Poznavali su ih i Egipćani. Kolonizacijom Afrike počinje uništavanje prašuma u kojima žive. Za vrijeme građanskog rata u Kongu (1998.- 2003.) bili su lovljeni i jedeni kao divljač.Pigmeji dolazi od grčkog pugme ‘šaka’, odakle dolazi u latinski kao pugnus. Izvorno to je bila mjera za udaljenost od ručnog zgloba do lakta.

Iz pugme dolazi i pugmaios, u značenju malen, nerazvijen. Kod nas riječ se pretvorila u pigmeji.
Oko 200 000 pripadnika nastanjuje područje šuma središnje Afrike od Kameruna na zapadu do Zambije na istoku, a naziva ih se stanovnicima šuma i božjim plesačima. Na tom području, koje obuhvaća države Ruandu, Burundiju, Ugandu, DR Kongo, Srednjoafričku Republiku, Kamerun, Ekvatorijalnu Gvineju, Gabonu, Republiku Kongo, se nalaze već 4500 godina.

Podijeljeni su u plemena:Mbutu,Twa, Tswa i Efe, ali se samo Mbutu smatraju pravim Pigmejima. Naziv se ponekad koristi i za Negrite u jugoistočnoj Aziji. Pleme Tswa nastanjuje zapadnu središnju Afriku, pleme Twa između jezera Kivu i Tanganyika, te Mbutu područje šume Ituri u Zairu

Žive u pravilnim nomadskim skupinama, bave se lovom i sakupljanjem plodova, govore jezicima susjednih crnačkih naroda i pripadaju najprimitivnijim stanovnicima Zemlje. Ni jedna skupina ne živi duboko u šumi, bez pristupa na poljoprivredne proizvode.

Pigmeji su veoma zanimljivi ljudi i sve do najnovijeg doba bili su zagonetka. Žive među crncima, pa bi svatko rekao da su i oni crni. Ali oni to nisu, boja kože im je slična našoj bijeloj boji. Visina im je mala, a imaju i poseban izgled lica. Tijelo im je posebno karakteristično da nitko ne može zamjeniti Pigmeja sa čovjekom bilo koje druge rase. Bambutski Pigmeji su sigurno najniži ljudi na svijetu. Prosječna visina muškarca je oko 146 cm, a žene oko 133 cm.

Zanimljivo je da se Pigmeji nikada ne kupaju i da se plaše vode. Zato se ne treba čuditi što im tijelo ima neki poseban miris posve različit od crnačkog. Rijetko kada žive duže od 50 godina.
Najveći dio hrane Pigmejci nalaze u šumi. Sakupljaju banane, orahe, korijenje i razne druge biljke.

Šuma je glavni izvor hrane pigmejskoj zajednici. Uz lov za preživljavanje bilo je potrebno i sakupljanje svega što se moglo pojesti, tu spadaju džem, voće, gljive, termiti, gusenice, puževi. Zajednice Pigmeja su malene, u zavisnosti od obilja hrane koju nudi priroda. Odsutnost od kuće, prisiljavala je Pigmeje da im još mala djeca budu za to vrijeme na “grbi” starijih članova društva, obično kod djeda ili bake, ili nekih drugih starijih članova sela, nešto slično što je bilo kod Mbaja.

Kod Pigmeja do 9 godine muško dijete je više u društvu sa muškarcima nego sa ženama. U društvu muškaraca on će veoma mlad postati vješt lovac.Muški posao uz lov su i ritualne aktivnosti, sječa drveća, krčenje malenih parcela šume, sakupljanje meda, izrada muzičkih instrumenata kao što su: bubnjevi, flaute, noge zvona, trube (molimo), usta lukove, palac klavira, itd.  i odbrana od napada opasnih životinja. Za uvođenje u svijet odraslih mladi Pigmeji prolaze obrede tokom kojih će morati da se susretnu sa duhovima šume.

Veoma su malih životnih potreba, zadovoljavaju se onim što imaju. Žive udruženi u male zajednice koje se sastoje od grupa po 40 porodica. Zajednički idu raditi i u šumu. Žive u malim kolibama čija je izgradnja isključivo posao žena

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.