Priča o Hasi-kao maloljetan pobjegao sa strijeljanja u Kravici: “Svjedočio sam protiv Ratka Mladića” !



Haso Hasanović 43-godišnjak povratnik u selo Lehovići, nedaleko od Potočara. Preživio je u julu 1995.godine pravu dramu.

”Imao sam 16 godina kada sam krenuo iz Srebrenice prema Tuzli. Svi koji su imali više od 15 godina morali su krenuti na put, inače bi bili razdvojeni i odvedeni u Potočare. Zajedno s ocem Edhemom sam krenuo, nakon kraćeg pješačenja kolona je napadnuta u mjestu Buljim. Tu sam noć izgubio oca, dok sam bježao udario od straha udario sam u bukvu i pao u nesvijest.

Probudio sam se nekoliko sati kasnije, nije bilo nikoga, samo mrtvi. Krenuo sam dalje, ali su me četiri srpska vojnika zarobila. Odveden je u hangar u Kravicu, tu je stradalo 1300 Bošnjaka. Jedan vojnik mi je dao flašu i rekao da idem da donesem vode. Pobjegao sam. Pucali su po meni, ali me nisu pogodili.

Tamo sam naletio na tri četiri naša čovjeka, sačekali smo mrak. Ponovo su nas zarobili, sada je uslijedio transport prema Konjević-Polju. Mene i još jednog dječaka ubacili su u autobus, koji je bio pun četnika. Kada smo došli u Bratunac, odvezli su nas u kasarnu. Ponudili su mi svinjsko meso, odbio sam. Došao je Ratko Mladić. Pozvao nas je u svoju kancelariju, ispitivao nas je gdje je otišla vojska, šta jede, gdje se kreće. Istjerali su nas napolje, morali smo da igramo fudbal sa četnicima, da snime i da pokažu svijetu kako su oni pacifisti i kako ne ubijaju djecu.

Ispitivali su me još i u Zvorniku, pa su me pustili. Krenuo sam ponovo za Tuzlu, 16 dana je trajala moje skrivanje u šumi. Nakon 16 dana došao sam u Memiće u Nezuk. Nakon rata svjedočio sam protiv Mladića i pred sudom Bosne i Hercegovine i u Haagu. Danas sam u svom selu, bez posla, ali nekako preživljavam”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)