Dana 29.aprila 1993.godine Britanac Graham Bamford spalio se i umirućim glasom poručio moramo pomoći djeci Bosne.
Rođen je 1945.godine u Londonu i po profesiji je novinar.Prijatelji ga opisuju kao veoma zabavnog i sretnog covjeka.Potpuno je bio vezan za svoju kćerku Karlu.
Bio je svjedok Praškog proljeća 1968 i užasa kojeg su snage Varšavskog pakta činile nad stanovništvom Čehoslovačke.
Osim što je bio jako uznemiren desavanjima u BiH njegova nesreća je bila i ta što nije bio u dobrim odnosima sa suprugom koja ga je napustila i odvela kćerku.
Nakon toga posebno je bio osjetljiv na patnje djece.Kap koja je prelila čašu je snimka spaljene djece u Ahmićima u aprilu 1993.godine kada su snage HVO spalile selo Ahmiće gdje je stradalo Bošnjačko stanovništvo žene i djeca njih oko 116.
Nakon toga svim silama je želio skrenuti pažnju svoje vlade na BiH.Dana 29.aprila 1993.godine napisao je u svom oproštajnom pismu:”Dosta je više stajanja po strani dosta je ugljenisanih tijela u spaljenim kućama”.
Uputio se pred britanski parlament u kojem je u toku bila rasprava o BiH.
Svjedoci navode da je Graham sjeo prekrštenih nogu preko puta parlamenta polio se benzinom i zapalio.Nakon 15ak minuta sletio je helikopter sa bolničarima koji su mu nastojali pomoć ali ih je on otjerao od sebe.Umro je u teskik mukama.
Dan poslije britanske novine su objavile o ovom događaju.Na posljednjem ispraćaju prisutni su pozvani da doniraju novac za Fond za djecu u BiH.
“Britanci moraju zaustaviti rat u BiH pa makar silom.Britanska armija ne mora biti čuvar časti samo na masovnim pogrebima.Bosanske bebe djeca i majke čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju-vojnu zaštitu”-posljednja poruka Grahama.