Rođen od oca Sulejmana i majke Munevere iz Bijeljine mali Elez je bio pripadnik 3.čete I bataljona pješadiske regimente br.91.
Učesnik je najkrvavijih bitki na Soči i tamošnjim visovima.Sa nepunih 12 godina kada se priključio AU armiji bio je najmlađi vojnik BiH odnosno učesnik Prvog svjetskog rata.
Oficiri ga opisuju kao veoma odgovornog i vrijednog momka koji se nije libio zavrsiti poslove bilo koje prirode.Zbog toga je bio veoma cijenjen u svakoj jedinici.
Od brojnih podviga posebno se ističe zarobljavanje trojice neprijateljskih vojnika nakon jednog teskog okršaja u kojem je ucestvovala njegova jedinica.
Izvjesni borac Osman aga Grabčanović je bio uzor mladom Elezu.Tokom cijelog rata ga je pratio u stopu te je na kraju i sam izrastao u pravog junaka.Priča o malom junaku se proširila cijelok monarhijom pa došla i do feldmaršala Eugena komandanta jugozapadnog fronta koji je zatražio da mu dovedu najmlađeg vojnika kako bi se upoznao sa njim.
U trećoj godini rata a sa njegovih 14 godina mali Elez je unaprijeđen u čin kaplana.Nakon teškog ranjavanja u Mrzlom vrhu poslan je na liječenje u Beč.Tom prilikom njegov komandir Martinek poklonio mu je sat uz rijeci “mom malom sinu za uspomenu”.
Nakon liječenja krenuo je i na skolovanje a posto je bio islamske vjere obučavao se kod imama kasarne u Badenu kod Beča gdje je bila stacionirana jedna bosanska jedinica.
Nakon okončanja rata vratio se u rodnu Bijeljinu.