Sablasno granično područje u Zimbabveu počivalište je ratničkoga poglavice i vlasnika dijamantnoga carstva.
Poput kocaka koje je naslagalo neko divovsko dijete, granitne stijene opasno stoje jedna na drugoj. Goleme granitne kugle stoje na glatkim granitnim kupolama, kao da bi ih i najmanji dodir mogao pokrenuti.
Ovo začudno područje kamenih stupova tek je kostur krajobraza koji je nastao prije 3300 miliona godina, prije nego što je oko Zemlje i postojala atmosfera. Tada su se mora rastaljenje stijene hladila i skrutnjavala, te pucala na mjestima na kojima su se oblikovale pukotine. Tijekom vijekova te su se pukotine proširile i tako su u brdima Matopo u Zimbabveu nastali izvanredni oblici od granita.
Crni orlovi, čuvari drevnih duhova ovoga mjesta, lete visoko iznad svog posljednjeg uporišta u Africi.
>Kaotična veličanstvenost<< ovih drevnih brda ulila je toliko strahopoštovanja vlasniku dijamantnoga carstva Cecilu Rhodesu da ih je izabrao kao mjesto svog posljednjeg počivališta. Po Rhodesu je ime dobila i Rodezija, veliki dio Afrike kojim je upravljala tvrtka koju je on osnovao. Ono što je nekada bila Rodezija, danas su republike Zambija i Zimbabve.
Dana 10.aprila 1902.godine, duboko u središtu brda Matopo, 12 crnih goveda vuklo je lafet Rhodesovim lijesom uz obronke velike granitne kupole koju je on nazvao Pogledom na svijet, no narod Matabele poznavao ju je kao Malindidzimu, >>Mjesto drevnih duhova<<.
Ovdje je pokopan u grobnici isklesanoj od čistog granita, pokrivenoj granitnom pločom teškom tri tone, s pogledom na plodne ravnice i brda u daljini. Dok je lijes spuštan u zemlju, okolnim brdima odzvanjao je kraljevski pozdrav ratnika plemena Marabele koji su stajali uz grob :>>Beyete! Beyete! Beyete!<<
Samo 15 kilometara od ove grobnice, u raspuklini medju stijenama nalazi se grob Mzilikazija, prvog poglavice zimbabvejskoga plemena Matabele. Sredinom 19.vijeka Mzilikazija je tijekom svoje levitacije ova brdva nazvao ama Tobo, što znači >>ćelave glave<<, budući da su ga podsjetila na njegove savjetnike.