Pokret Bošnjaka muslimana za vjersku autonomiju !



Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine i 1878. godina su najve─çe prekretnice u historiji bosanskohercegova─Źkih muslimana, dana┼ínjih Bo┼ínjaka. Nakon vi┼íestoljetnog prisustva osmanske, islamske vlasti, do┼íla je nova vlast. Ali to nije bila bilo kakva promjena vlasti, jer je dolazak Austro-Ugarske zna─Źio ulazak u novi kulturno- civilizacijski krug, novi dru┼ítveni i ekonomski poredak. Muslimanima je trebalo mnogo godina da spoznaju zna─Źaj doga─Ĺaja iz 1878, jo┼í vi┼íe da to prihvate, a cijelo stolje─çe (ili ─Źak i vi┼íe) da se od toga oporave i po─Źnu nacionalno-politi─Źki sazrijevati i boriti se za sebe. Do tada su ve─ç daleko zaostali za susjednim narodima.


Me─Ĺu muslimanima Bosne i Hercegovine, koji su za vrijeme osmanske vladavine bili najaktivniji i najbuntovniji element, nakon okupacije je nastupilo politi─Źko mrtvilo. Apsolutno nikakvih ideja, inicijativa, pokreta nije bilo sve do po─Źetka borbe za vjersko- prosvjetnu autonomiju u posljednjim godinama XIX stolje─ça. Austrougarska uprava ih je ubrzo odvojila od duhovnih vlasti u Istanbulu (vidi: Vjerske zajednice u prvim godinama
okupacionog re┼żima) uspostavljaju─çi bosanskohercegova─Źki ulema med┼żlis i funkciju reisu-l-uleme za Bosnu i Hercegovinu. Me─Ĺutim, to je aktivnost nove uprave, a ne samih muslimana.

Jedini pokret me─Ĺu njima bilo je iseljavanje u Osmansku dr┼żavu.
Iseljavanje je naro─Źito dobilo na intenzitetu nakon uvo─Ĺenja Wehrgesetza, odnosno Vojnog zakona (Privremenog odbrambenog zakona za BiH). Neki su iseljavanje tuma─Źili kao rezultat psihi─Źkog ┼íoka kod muslimana i njihove nespremnosti da prihvate novu stvarnost. Me─Ĺutim, najva┼żniji faktor za masovno iseljavanje muslimana jeste njihov ekonomski polo┼żaj, koji je konstantno slabio, iako su austrougarske vlasti izbjegavale rje┼íavanje agrarnog pitanja. Osim toga, bilo je i doseljavanja iz Monarhije, a tako─Ĺer i propagande iz Osmanske dr┼żave da se muslimani iseljavaju, pa ─Źak i me─Ĺu pojedinim muslimanskim grupama u samoj Bosni i Hercegovini.
Utvrditi ta─Źan broj iseljenih muslimana grani─Źi sa nemogu─çim. Neke maksimalne procjene navode broj od 300.000 iseljenika, ┼íto je pretjerano. Sa druge strane, prema austrougarskim podacima se navodi broj od 61.114 iseljenika, ┼íto odgovara broju kolonista (63.376), ali je te┼íko da su i ovi podaci ta─Źni. U obzir treba uzeti popise stanovni┼ítva koje je Austro-Ugarska provodila 1879, 1885, 1895 i 1910. godine.

Numeri─Źki iznos je rastao sa 448.613 na popisu 1879. do 612.137 na popisu 1910. godine. Me─Ĺutim, procentualni udio u ukupnom broju stanovni┼ítva je padao nakon svakog popisa ÔÇô sa 38,73% 1879. do 32,25% 1910. godine, dok je istovremeno rastao procentualni udio katoli─Źkog stanovni┼ítva. Kod muslimana je rast broja stanovni┼ítva bio tek na oko 22%, dok je kod pravoslavaca bio oko 35%, a kod katolika oko 59,5%. Prema tome, neka optimalna procjena bi bila da se iselilo oko 150.000 muslimana.


Austrougarska uprava prema muslimanima u prvim godinama okupacionog mandata bila je dosta nepovjerljiva, svakako i zbog ─Źinjenice da su se muslimani suprotstavljali carsko-kraljevskoj armiji. Naro─Źito su za vrijeme Filipovi─çeve uprave vlasti bile oprezne prema muslimanima. Me─Ĺutim, od odlaska Filipovi─ça, a naro─Źito od dolaska Kallaya, austrougarske vlasti po─Źinju druga─Źije postupati prema muslimanima.

Kallay je bio svjestan da se ne smije dozvoliti radikalan pad broja muslimanskog stanovni┼ítva, jer bi to dovelo do promjene vjersko-etni─Źkih odnosa u korist srpsko-pravoslavnog elementa, ┼íto Monarhiji nije bilo u interesu. U skladu s tim vlasti nastoje pridobiti muslimane za sebe, me─Ĺu inteligencijom se pronalaze i oni koji su bili spremni prihvatiti austrougarsku vlast i krenuti novim putem.

Posebno se isti─Źe Mehmed-beg Kapetanovi─ç i njegov list Bo┼ínjak, pa se me─Ĺu muslimanima poku┼íava pro┼íiriti i nacionalna svijest. No, to je neuspje┼íno zavr┼íilo najvi┼íe zahvaljuju─çi samim muslimanima (vidi: Nacionalna
politika Kallayevog re┼żima). Ve─çi dio muslimana je odbacivao sve ┼íto je dolazilo od strane re┼żima, pa ─Źak i obrazovanje po novom sistemu. Za 30 godina okupacione uprave, muslimani su tek u jednom manjem broju prihvatili novi sistem obrazovanja, tako da ih je do aneksije bilo ─Źak 94,65% po europskim kriterijima nepismenih.
Tek su u politi─Źkom pogledu na op┼ítinskom nivou muslimani uspjeli zadr┼żati prija┼ínji status, pa su 1895. dr┼żali 77 na─Źelni─Źkih mjesta od 91 gradske op┼ítine. Me─Ĺutim, to nije bilo favoriziranje od strane vlasti, ve─ç odraz procentualnog udjela u gradskom stanovni┼ítvu. I pored svih promjena, ─Źak i 1910. muslimani su ─Źinili malo preko 50% gradskog stanovni┼ítva, a u 66 gradskih op┼ítina bili su apsolutna ve─çina u njih 46.


Nastojale su austrougarske vlasti, pogotovo za vrijeme Kallaya da ponude muslimanima i kulturni sadr┼żaj, pa su pokrenuti ─Źasopisi na turskom jeziku Vatan i Rehber, zatim godi┼ínjaci i kalendari, a Kosta H├Ârmann je skupio Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini u dvije knjige sa vi┼íe hiljada stihova muslimanske epike. Tako─Ĺer, vlasti su preuzele brigu o vakufima preko Privremene vakufske komisije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.