Pismenost u BiH između dva svjetska rata !

U periodu između dva svjetska rata, prosvjeta i kultura su bile u relativno niskom stupnju razvoja. O tome dovoljno govore i podaci da je u BiH tada bilo 80% nepismenih.
Tako da je prema zvaničnim podacima iz 1933.u Vrbaskoj banovini bilo 72, 60% nepismenih, dok je u Drinskoj bilo 62,10 % nepismenih.Kod žena su te cifre drastičnije, naročito kod muslimana.
Pitanje obrazovanja muslimanske ženske djece bila je glavna tema, o kojoj se raspravljalo na obilježavanju 25 godišnjice Gajreta 1925. Reisulema je 1927. izjavio da muslimani treba da se školuju. BiH je sve do 1937. bila jedina Yu zemlja u kojoj nije bilo ni jedne visokoškolske institucije.
Te godine u Sarajevu je otvorena viša islamska šerijatska škola, koja je imala rang fakulteta, a tek 1947. u Sarajevu je otvoren Poljoprivredni fakultet.Seosko stanovništvo je bilo više nepismeno u odnosu na gradsko.
Najmanja nepismenost je bila kod katolika i jevreja što je rezultat najboljeg odnosa prema svjetovnim školama.U Cazinskoj krajini , mektebi su pretvarani u škole.
Prema zakonu iz 1929. osnovno obrazovanje je bilo obavezno za oba spola. Napredak je pomogao tečajeve opismenjavanja a značajne akcije po tom pitanju poduzimali su i franjevci.
Tokom 1931. bilo je 197 muslimanskih studenata, 8.000 pravoslavnih, a Jevreja 3x više nego muslimana, ali je katolika bilo najviše.

Kako su Osmanlije osvojile Bosnu (opis događaja)

Osmansko carstvo se pojavljuje na bosanskom prostoru u XIV stoljesu, i od tada se dati pečat razvoju i Balkanskog poluotoka narednih četiri stotine godina.

To je Carstvo koje je iz osnova promijenilo sliku Balkana. Gotovo da nema sfere života u kojoj te promjene nisu vidljive.

Pravi utemeljivač Osmanskog carstva bio je Alehmed Osvajač, koji je uspostavio imperiju sa sjedištem u Carigradu koji je osvojio 1453. godine. Pod njegovom komandom osmanlijska vojska je 1463. godine zakratko osvojila veliki dio Bosne, što je bilo u skladu sa ratnim planovima Osmanskog carstva.

Godine 1463. palo je i Jajce i pogubljen posljednji bosanski kralj iz dinastije Kotromanisa, Stjepan TomaŠević.

Osvajanjem Bosne ne samo da je srušena posljednja značajna država na Balkanu, nego su stvoreni uvjeti za dalja napredovanja prema zapadu, a posebno da se neutrališe ugarski uticaj na ovim prostorima.

Svoja prva uporišta u Bosni Osmanlije su stvorili još prije 1430. godine, a od 1451. oni su stvarni gospodari u župi Vrhbosni. Između 14 8. i 1453. godine od osvojenih dijelova Bosne obrazovana je upravna jedinica koja se u domasim izvorima naziva “Bosansko krajište”, a u najstarijem poznatom turskom popisu ovih prostora iz 1455. godine “Vilavet Hodidjed” i “Vilavet Saravovasi”.

Od osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti Pavlovisa i KovaČevisa, dijela hercegove zemlje te ranijih vilajeta u Raškoj i Bosni, obra- zovan je 1463. Bosanski sandžak sa sjedištem u Sarajevu. Iste godine usli- jedila je protuofanziva u kojoj je ugarska vojska osvojila Jajce te sjevernu Bosnu (Donji Krajevi i Usora).

Od osvojenih krajeva Matija Korvin je obra- zovao dvije banovine: Jajačku i Srebreničku.

U narednim decenijama nastavljena su osvajanja osmanlijske vojske i uskoro su formirani novi sandžaci: Hercegovački (1470.) i Zvornički (izmedu 1478. i 1483).

Vrijeme vladavine Bajezida II je doba velikog ekonomskog napretka Carst- va. Nije bilo velikih osvajanja kao u vrijeme njegovog oca Mehmeda Osva- jača, ali su teritorije Carstva konsolidovane.
Godine 1512. osmanske čete su ponovo zauzele područje Srebreničke banovine, koja pola stoljesa predstavljala prepreku za dalja osmanlijska osvajanja prema Ugarskoj, a petnaest godina kasnije (1527.), osvojena je i Jajačka banovina, čija je teritorija priključena Bosanskom sandžaku.

Time je pod sultanovu vlast došao najvesi dio teritorije Bosne i Hercegovine.
Vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566) vrijeme je vojnih uspjeha koji su Osmansko carstvo uvrstili medu svjetske sile.

U to vrijeme i u Bosni su osvojena nova područja prema zapadu i sjeveru te su
formirani novi sandžaci: Kliski (1537.) i Požeški (1538). U XVI stoljesu formirani su Krčko-lički sandžak (1580.) i Bihaski (1592). Osvajanje bosanke države trajalo je više od jednog stoljesa, sve do pada Jajca, pa do 1592. godine.

U tom periodu uništena je srednjovjekovna bosanska država a Osmanlije su uspostavile svoj sistem vlasti. To je doba najveseg uspona Osmanskog carstva, doba u kome se ova država razvila u imperiju svjetskih razmjera. Posljednji veliki vojni uspjeh Osamanlija bio je osvajanje Kipra 1570/71. godine.

Ali već  7. oktobra 1571. godine, Osmanlije su doživjele veliki vojni poraz kod
Lepan-ta, i od tada postepeno počinje da opada mos ovog carstva.
Bosna je u okviru Osmanskog carstva imala svojih specifičnosti koje se posebno oblikuju u vrijeme njegovog najveseg uspona u XVI stoljesu. Ovdje se razvila specifična vojna organizacija.

Mnogi potomci bosanskih feudalaca uključuju se u spahijsku organizaciju. To je vrijeme najintenzivnijeg širenja islama na cijelom Balkanskom poluotoku, a posebno u Bosni što joj je takoder davalo posebnost u odnosu na susjedne zemlje. U XV i XVI stoljesu u Bosni nastaju mnogi gradovi, podizanjem zadužbina pojedinaca porijeklom sa ovog tla koji prihvataju islam.

Mnogi od njih su, zahvaljujusi ličnim sposobnostima, zauzimali istaknute političke i vojne položaje u Osmanskoj imperiji.

Dječak koji je spasio 1300 pasa !

Svako u životu ima svoje ideale i slijedi ih, medjutim nema baš mnogo osoba koji svoje ideale steknu sa već 4 godine života.
Dječak Roman McConn je uz pomoć svoje majke Jennifer, počeo da spašava napuštene životinje. Za svoj četvrti rodjendan umjesto poklona, tražio je da se donira novac organizaciji za spašavanje životinja.
. Za svoj četvrti rodjendan umjesto poklona, tražio je da se donira novac organizaciji za spašavanje životinja u Teksasu.
Tri godine kasnije Roman je spasio više od 1300 pasa i oko 40 mačaka. Roman tvrdi da ”psi ne treba da budu u prihvatilištima, već okruženi ljudima koji ih vole”.
Ljubav dječaka prema napuštenim životinjama ugrijala je mnoga srca širom Amerike.

Kratki ušni skakač !

Kratki ušni skakači naseljavaju područje Afrike i svije mjesto za egzistenciju nalaze na savanama stepama i pustinjama.

Imaju veoma specifican izgled.Dužine su 10 do 30 cenrimetara što opet zavisi o samoj vrsti ovog sisavca.

Imaju veoma debelo a potom mekano krzno.Rep im je dužine ostatka tijela.Mogu biti u različitim bojama.

Izvor: wikipedija
KRATKI UŠNI SKAKAČ

Sigurno ono sto je najzanimljivije na tijelu sićušnog skakaca je njegov izduženi nos koji pože podìći i spustiti a zatim i rotirati ga.

Imaju duge noge i visoke pete a skakučući bjeze od neprijatelja.

Imaju dug jezik koji strši iznad nosa te tako pomoću jezika hvataju mali plijen dovoljan za njihovu egzistenciju.

Čudesni Egipat-Iako se faraon smatrao kao božanstvo, egipatski radnici su mogli da protestuju ukoliko nisu bili zadovoljni uslovima za rad…

Iako su prošli milenijumi do danas kada su Zemljom hodali Tutankamon, Kleopatra i Nefertiti


još uvijek smo fascinirani piramidama, sarkofazima, drevnim kapijama i staroegipatskom mitologijom.

-Tutankamon i Kleopatra su jedna od prvih asocijacija na drevni Egipat


-Više od dva vijeka, Egipćani su se borili sa Hetitiskim carstvom zbog zemlje koja se danas nalazi na teritoriji Sirije


-Najpopularnije igre medju Egipćanima su bile: Mehen i Psi i šakali.


-Egipatske žene su imale zakonsku i finansijsku nezavisnost


-Iako se faraon smatrao kao božanstvo, egipatski radnici su mogli da protestuju ukoliko nisu bili zadovoljni uslovima za rad


-Egipćani su jedna od prvih civilizacija koja je imala kućne ljubimce, obožavali su mačke.

Istrazivači navode da su sredstva za izgradnju piramida tadasnjih ekipcana bila na slabo razvijenom nivou da bi izgradili takve gradjevine pa se pretpostavlja odnosno postoji teza da su pirakide produkt vanzemaljskih radnji.

Umjesto u NBA,završio je u logoru Sušica 1992- tužna sudbina Edina Salaharevića !

Mladi košarkaš rodjen je 15.5.1973.godine u Zvorniku, odrastao je u Vlasenici. Njegov talenat za košarku, prepoznali su ljudi u Tuzlanskoj Slobodi (Sloboda Dita).

Edin je zaigrao za Ditu, veliki talenat je u tandemu sa sada već proslavljenim košarkašem Damirom Mulaomerovićem donio Diti titulu juniorskog prvaka Jugoslavije 1992.godine. Pobijedila je Sloboda ekipu Užica u mejdanu, Mulaomerović je imao učinak od 31 poena, a Edin double-double 22 poena i 14 skokova.

Nakon tog meča Edin dobija poziv da se pridruzi juniorskoj reprezentaciji u Beogradu koja se pripremala za kvalifikacije za euro u Poljskoj.

Polovinom 1992.godine već su počele barikade oko Zvornika, Vlasenice. Porodica Salaharević je nekoliko puta pokušavala da se probije u Tuzlu, ali odgovor od extremista je uvijek bio isti, svi mogu, Edin ne može.

Edin kao i većina Bošnjaka ostaje u kućnom pritvoru, više nije pomogao ni uticaj KS Jugoslavije, koji su u svim mogućim vezama pokušali izvući Edina.

Branislav Drakulić, predsjednik suda u Vlasenici, izrekao je jednu monstruoznu izjavu: ”Kakvi ste Vi to Srbi, kada se borite toliko za jednom Muslimana” ?

U noći izmedju 11 i 12 oktobra, Edin kao i nekolicina civila odlazi u logor Sušica.
Tako je Edin Salaharević najbolji mladi košarkaš Jugoslavije nakom mučenja, torture, prebijanja i zlostavljanja, ubijen u logoru Sušica 1992.godine.

Prodor Kelta u Bosnu i njihov sukob sa domaćim plemenima !

Nalazi željezne troske na mnogim lokalitetima srednje i sjeverozapadne Bosne govore da je proizvodnja željeza ves u prvim stoljesima I milenija st. e uhvatila zamah.

To je dovelo do velikog privrednog i vojnog,uspona ilirskih plemena, a što je razlog da su neka od njih, kao naprirajer, Japodi, koji su naseljavali sjeverozapadnu Bosnu, zatim Dezitijati i Autarijati iz srednje Bosne, te Mezeji iz sjeverne, postala najpoznatija i najjača ilirska plemena.

Njihov uspon je započeo još u brončano doba, a tokom.starijeg željeznog doba (VIII-V stoljese st. e.) kod njih je već izvršeno društveno raslojavanje, kad je stvorena rodovska aristokracija.

O njihovom ugledu i. moći govore nam bogati nalazi tzv. kneževskih.grobova sa Glasinca i istočne Bosne, u.koji-ma su nađeni predmeti koje čini nakit, oružje, ratna oprema, metalno i kera-

mičko posude i druga roba.nabavljena, iz Grčke.,,i Italije, Medu njima su i primjerci izradeni u domacim radionicama koji s vise ili manje uspjeha oponašaju uvezene uzorke.


Posljedica jačanja nekih od plemena bilo je stvaranje tzv. plemenskih saveza, do čega dolazi sredinom I milenija st. e., o čemu nas izvještavaju i pojedini grčki i rimski pisci. Vodesa plemena koja su bili nosioci takvih saveza bili su Japodi, Dezitijati, Dalmati, Dicioni i Daorsi.

Oni su često vodili i medusobne ratove. Njihovu borbenost, pored navoda grčkih i rimskih pisaca, potvrduju i brojni nalazi oružja i ratne opreme u njihovim grobovima.

Zna se, naprimjer, za dugotrajno neprijat eljstvo koje je vladalo izmedu Autarijata – stanovnika današnjeg Glasinca, sa Ardijejcima, koji su naseljavali oblast gornje Neretve. Predmet njihovog spora bili su slani izvori koji su se nalazili na njihovoj medi.

Naime, bili su se dogovorili da ih zajed nički koriste, ali su oni taj ugovor prekršili, što je izazvalo dugotrajne sukobe. Prema mišljenju nekih istraživača, ti slani izvori su se nalazili u okolici današnjeg Konjica.


Za povijest naše zemlje i njenih stanovnika u drugoj polovici I milenija st. e. imala su veliki značaj dva krupna .dogadaja. Prvi je prodor Kelta (Gala) koji su došli iz sjeverne Italije, a drugi je osnivanje grčkih kolonija na jadranskim otocima i obali.

Oba dogadaja su za Bosnu imala velike kulturne i političke posljedice. Keltska provala se (izmedu 370. i 360. godine st. e.), najviše odrazila na plemena koja su naseljavala sjeverne krajeve naše zemlje. Iako su se trajno zadržali samo u oblasti sjeveroistične Bosne,.iz,yj;sili su veliki utje-,ca,i..na,Il,ir.e!.,_Ovi su od..njih.preuzeli brojne tekovine.koje su trajno zadržali, kap,što je, naprimjer,.lpnčarsko kolo, plug, grablje, r.azni.alat itd.


Kelti su, ustvari, u prvom naletu prodrli duboko u dubinu zemlje ali su tu naišli na jak otpor tamošnjih plemena, prije svega onih s područja srednje Bosne. Grčki povjesničari donose zanimljiv podatak koji se odnosi na nji hovu borbu sa Autarijatima. Tu stoji kako Kelti nisu nikako mogli pobijedi ti ovo pleme, a onda su pribjegli varci. Dočuli su da se ovi rado opijaju, i odluče to iskoristiti.

Pripremili su bogatu trpezu s puno jela i pisa, tobož da nešto slave, a pri tom su se pobrinuli da za to saznaju njihovi protivnici. Računali su da se pokušati da ih iznenade, što se i desi lo.

Kad su se Iliri pojavili Kelti su se bez borbe povukli ostavivši iza sebe prepune stolove. Iliri su zasjeli i neumjereni u pisu brzo su se Jznapijali, nakon Čega su ih Kelti bez muke savladali. Prodor Kelta je sa starih staništa pokrenuo i Autarijate, koji se iz srednje i istočne Bosne sele dalje na istok.

Ovaj povijesni podatak se donekle može dovesti u vezu s jednom pojavom koju nam predočavaju arheološka istraživanja. Naime, arheološki je sasvim evidentno da od IV stoljesa st. e. manjkaju materijalni dokazi prisustva Autarijata na njihovim dotadašnjim staništima (Glasinac).

Povijesni izvori ih kasnije spominju na sasvim drugom kraju, u jugoističnom dijelu zemlje, a onda u zapadnoj Crnoj Gori i zapadnoj Srbiji. To se može objasniti činjenicom da su zaista bili izloženi pritisku Kelta, pa su vjerojatno morali napustiti svoja ranija staništa i krenuli su na istok. Smatra se da je po njima dobila ime rijeke Tara (Au-tari-jati), uz koju su živjeli nakon iseljenja iz Bosne.


Ardijejci koji su svojevremeno s njima vodili ratove zbog slanih izvora, takoder su u nekim previranjima bili potisnuti niz Neretvu, pa ih kasnije nalazimo na ušsu te rijeke i dijelu obale sve do Albanije. Tu su stvorili ple- menski savez i osnovali jaku državu (Ilirska kraljevina), koja je dugo vremena predstavljala nezaobilazan politički faktor u ovom dijelu Balkana.

Fojnička ahdnama iz 1463.godine-odnos Osmanlija prema kršćanskoj vjeri !

Bolje razumijevanje vjerske situacije, položaj franjevaca i sudbine franjevačkih samostana, omogućava ahdnama sultana Mehmeda II. Takođe, bitno je ukazati na odnos Osmanlija prema kršćanskim podanicima u svojoj državi.

Osmanlije su još u XIV vijeku stekli hrišćanske podanike, za vrijeme širenja u Maloj Aziji a njihovi odnos prema hrišćanima bio je u duhu vjerske tolerancije.


Fojnička ahdnama sultana Mehmeda II iz 1463 godine mnogo puta je bila predmet naučnog ali i šireg interesovanja. Radi se zbilja o jednom vrlo bitnom dokumentu pa ga franjevci s punim pravom nazivaju „Magna carta libertatis“ jer je njime regulisan status bosanskih franjevaca na početku osmanske vladavine, a osim toga predstavlja temelj za njihov sveukupan rad.

Ukoliko se ahdnama posmatra u širem historijskim okvirima onda je bitna za status kršćana i osmanskoj državi a takođe i za odnos Osmanlija prema kršćanskoj vjeri uopšte.


Ovaj dokument se čuva u Muzeju samostana u Fojnici, dok se brojne prepiske nalaze u svim franjevačkim samostanima. Zbog svog velikog značaja ahdnama je više puta prepisivana na osmanskom, bosanskom i latinskom jeziku , a kao neizostavan izvor nalazi se u svim radovima o historiji bosanskih kršćana. Sve do kraja XIV vijeka nije predstavljano pitanje autentičnosti ahdname, kada je Janos Von Asboth prvi inicirao pitanje autentičnosti. Tridesetih godina XX vijeka Josip Matasović je prvi iznio vrlo ozbiljne prigovore autentičnosti ahdname.
Najznačajniji doprinos istraživanju problema autentičnosti ahdname dao je Hazim Šabanović. On je ustanovio da primjerak fojničke ahdname koji se smatra orginalim da nije original.

Konačno je Vančo Boškov oslanjajući se na istraživanje svojih prethodnika i na osnovu diplomatičke analize teksta uspio riješiti problem autentičnosti ahdname, konsatirajući da je fojnička ahdnama falsifikat sa realnim historijskim sadržajem. To je falsifikat koji je sastavljen od teksta fermana sultana Bajazita II iz 1483 godine po uzoru na ahdname iz XVI vijeka.


Bitno je istaći fojnička ahdnama ništa ne gubi na vrijednosti zbog činjenice da nije autentična, jer za historičare i druge istraživače je najbitnije to što je njen tekst privilegija autentičan. Prilikom rešavanja problema ahdname otkriven je još jedan vrlo vrijedan dokument ali od većine istraživača zanemaren dokument.

Ovdje je riječ o srebreničkoj ahdnami koju je sultan Mehmed II 1462 izdao pripadnicima franjevačkog reda u Srebrenici. Stoga slijedi zaključak da je sultan Mehmed II pisao u dva slučaja ahdname za franjevačke samostane u Bosni. Sultan je prvu povelju vjerovatno izdao franjevcima srebreničkog samostana, poslije konačnog osvojenja Srebrenice u proljeće 1462 godine.


Ta povelja nije sačuvana. Ali za njeno izdavanje saznajemo iz jedne naredbe- nišana sultana Bajazita II iz 1499 godine, kojom potvrđuje povlastice koje je njegov otac sultan Mehmed II izdao franjevcima u Srebrenici. Srebrenička ahdnama ima neprocjenjiv značaj kao historijski izvor za sagledavanje odnosa Osmanlija prema franjevcima tokom njihovog prvog susreta na prostoru srednjovjekovne Bosne.

Pored toga srebrenička ahdnama omogućava potpunije osvjetljavanje pitanja načina pada Srebrenice pod osmansku vlast. Budući da je Mehmed II izdao ahdnamu u proljeće 1462 godine neposredno nakon pada Srebrenice, to nas upućuje na zaključak da se Srebrenica sama i bez otpora predala Osmanlijama.


Vjerske slobode koje su bosanski franjevci stekli ahdnamom predstavljale su sredstvo zaštite od bilo kakve uzurpacije, pa su se franjevci uvijek na nju pozivali tokom četiristogodišnje osmanske vladavine u Bosni. Zahvaljujući ahdnami kršćani su prvih nekoliko desetljeća osmanske vladavine proveli prilično slobodno, tako što su popravljali postojeće crkve i samostane, a negdje čak gradili i nove.


Oko ahdname sultana Mehmeda II i stariješine franjevačkog samostana fra Anđela Zvizdića u narodu su se isplele čitave legende. Posljedice osmanskog osvajanja Bosne ogledaju se u porušenim i opljačkanim gradovima, te stradanju i bježanju stanovništva po brdima i planinama. To je nagnalo fra Anđela da u Milodražju dođe pred sultana i predoči mu ozbiljnost situacije u Bosni izazvanu osmanskim pustošenjima. Upozorio je sultana da ako se nešto ne preduzme, zemlja će biti razorena i napuštena i takva sultanu neće biti ni od kakve koristi.


Stoga je fra Anđel zamolio sultana da sačuva crkve i samostane, da bude blagonaklon prema stanovništvu, te da mu dozvoli živjeti po svojim običajima. Sultan Mehmed II je 28. maja 1463. godine u taboru u Milodražju izdao čuvenu povelju – ahdnamu, kojom je zagarantovao vjerske slobode bosanskim franjevcima. Na taj dokument su se pozivali i neki kasniji osmanski sultani, a poznato je pet takvih dokumenata – tri fermana, jedna bujurultija i jedan arzuhal. Ovakve ahdname su izdavali osmanski sultani i prije i poslije Mehmeda II.


Tekstualno ahdnama nije obimna, ali je sadržajno bogata i veoma značajna za sudbinu franjevaca u Bosni. Prije svega, sultan Mehmed II je ahdnamom dozvolio franjevcima da mogu slobodno, bez ikakve smetnje, da žive, rade i borave u Bosni, odnosno na prostoru Osmanskog carstva. Zatim je zaštitio franjevačku imovinu, crkve i samostane, od bilo kakve uzurpacije, tako da ni službenici, ni veziri, pa čak ni sam sultan nije smio da ih vrijeđa, niti da ih uznemirava. Dalje je dozvolio onima koji su iz straha od osmanskih napada pobjegli, da se slobodno vrate svojim samostanima.

Ova odredba ahdname također potvrđuje da nisu svi franjevački samostani porušeni, nego su neki od njih sačuvani, jer ne bi imalo smisla da sultan zove monahe nazad u samostane koji su porušeni. Osim toga, sultan je dozvolio pripadnicima franjevačkog reda da mogu dovesti i franjevce iz susjednih zemalja. Na kraju se sultan zakleo da se moraju poštovati odredbe ahdname, sve dok bosanski franjevci budu poslušni i vjerni osmanskoj vlasti.


Na osnovu zabilješki francuskog diplomate Žedojna, zvanog Turčin, koji je prenoćio u januaru 1624. godine u franjevačkom samostanu u Srebrenici, na putu iz Sarajeva u Beograd, dobili smo interesantne podatke o boravku sultana Mehmeda II u tom istom samostanu nešto ranije. I u domaćim franjevačkim tradicijama zabilježena je priča o posjeti sultana srebreničkom samostanu. Naime, prilikom boravka u samostanu, franjevci su Žedojnu pokazali trpezu na kojoj je srebrom označena dužina lakta sultana Mehmeda II, koji je 162 godine ranije boravio u tom stamostanu. Tom prilikom sultan je franjevcima dodijelio određene povlastice.


Ukoliko je Žedojn bio u franjevačkom samostanu u januaru 1624. godine, a sultan Mehmed II 162 godine prije toga, onda se može zaključiti da je sultan boravio u samostanu 1461. ili 1462. godine, dakle prije zvaničnog pada Bosne. Drugim riječima, Srebrenica je pod osmansku vlast došla vjerovatno ubrzo nakon pada Smedereva i sa njim Srpske despotovine 1459. godine. Također, taj podatak potvrđuje i to da samostan u Srebrenici nije srušen za vrijeme osmanske vlasti.


Ovi podaci ukazuju na tolerantnost sultana prema kršćanima i njihovim vjerskim građevinama, pa se sa velikom vjerovatnoćom može pretpostaviti da prilikom vojnih pohoda 1463. i 1464. godine na Bosnu, sultan nije naredio rušenje crkava i samostana, što dokazuju i savremeni izvori sačuvani u franjevačkim samostanima. Budući da su zabilježeni slučajevi da su pojedini franjevci učestvovali u pružanju otpora osmanskom osvajanju ili su određeni samostani služili kao sklonište bosanskim braniteljima, to je vjerovatno imalo za posljedicu rušenje nekih samostana od strane Osmanlija kao vid osvete ili opomene za one koji su se suprotstavljali. Tamo gdje je stanovništvo bez otpora prihvatalo novu vlast, sasvim sigurno da uništavanja imovine nije ni bilo.

Razvoj zanata u Bosni i Hercegovini !

Istraživanje zanata u srednjovjekovnoj Bosni zasniva se na materijalnim i pisanim izvorima. Određene podatke o zanatu pružaju nam i crteži na stećcima. Na osnovu tih crteža možemo spoznati o predmetima koje su proizvodili bosanske zanatlije, te o vrstama zanata koji su bili zastupljeni u srednjovjekovnoj Bosni. Na području današnje Bosne i Hercegovine pronađeni su razni predmeti, dijelovi nakita, oružje, oruđe, keramika. Dok su materijalni izvori malobrojni i ograničeni, više se može osloniti na pisane izvore koji su brojniji i daju nam konkretnije podatke o zanatu i produktima zanata.

Do XIV vijeka zanat je bio vezan za seosku sredinu. Seoske zanatlije su svojom proizvodnjom zadovoljavali većinu potreba bosanskog stanovništva. Međutim, tokom XIV vijeka dolazi do si snažnog razvoja cjelokupne privrede, samim tim i zanata, pa seoske zanatlije nisu više mogle da zadovolje sve složenije potrebe vladara i vlastele. Seoske zanatlije su egzistirale u Bosni i nakon političkog sloma Bosne 1463. Godine. U tvrđavama koje su Osmanlije zauzeli u Bosni nalaze se zanatlije i to većina ih je sa sela. Vjerovatno Osmanlije nisu željele uposliti više gradskih zanatlija kako ne bi ugrozili gradsku privredu. Slično trgovcima i bosanske zanatlije su imale uzor u Dubrovčanima. Mnoge dubrovačke zanatlije dolazile su na dvorove bosanskih vladara i feudalaca, gdje su sklapali ugovore za izradu određenih zanatskih proizvoda. Osim Dubrovčana u Bosnu dolazili su i zanatlije iz drugih gradova: Splita, Zadra Šibenika, Venecije, Njirnberga i Briža.

Herceg Stjepan je u Novom fromirao radionicu oklopa i samostrijela za koju je angažovao stručnjake iz Venecije. Za njega je radio i majstor za izradu topova Jerg iz Njirnberga. Nije poznato kako je bila organizirana proizvodnja u radionici oklopa u Novom. Nešto nam može pomoći jedan ugovor sačuvan u kotorskom arhivu koji nas djelimično obavještava o načinu poslovanja hercega Stjepana u Novom. Na osnovu tog ugovora vidi se da je herceg Stjepan davao u zajam novac zanatlijama i tako im pomagao da pokrenu proizvodnju Bosanske zanatlije su dobro savladali vještinu pojedinih zanata, te su postali vrsni majstori koii su bili na cijeni i izvan granica Bosne. U dubrovačkom arhivu sačuvani su ugovori o određenom poslu kojeg je trebao da obavi zanatlija iz Bosne u Dubrovniku. Ti ugovori sadrže neke podatke kao što su ime i prezime, mjesto odakle dolazi, te vrsta zanata kojim se bavi.

Za ostale iz Bosne saznajemo na osnovu njihovih prezimena, a koja su izvedena od imena određenih zanata. To su prezimena Štitarić, Tularić, Kovačević, Zlatarić, Terzić. U srednjovjekovnoj Bosni su najrazvijeniji bili kovački i zanati koji su se bavili izradom oružja. To nam svjedoče brojni nalazi srednjo-vjekovnog oružja. Da je oružje bilo omiljeno u Bosni svjedoče nam prikazi oružja na stećcima, pečatu i novcu. Neke vrste oružja bile su poznate i van granica Bosne, to su bosanski mač i posebna varijanta bosanskog štita Za izradu složenijeg oružja kao što su oklopi., samostrjeli i puške, u Bosni nije bilo dovoljno majstora, pa je morala da oružje uvozi, uglavnom iz Dubrovnika. Neki bosanski feudalci su na svojim teritorijima osnovali radionice oružja za koje su angažovali strane majstore. Tako su bosanske zanatlije upoznale način izrade složenijeg oružja. Međutim, ovi zanati su bili tek u začetku u Bosni što nam svjedoče popisi bosanskog sandžaka iz 1468/9. godine i Hercegovine iz 1477. godine gdje je zabilježen vrlo mali broj zanatlija koji su se bavili izradom pušaka i samostrjela.

Na razvoj zanata u Bosni povoljno je djelovalo širenje trgovine i rudarstva. Bogati rudnici srebra u Bosni pogodovali su razvoju zlatarskog zanata. Bosanski zlatari se pominju u rudarskim centrima Srebrenici i Kreševu, te na trgovima Drijeva, Goražde, Pljevlja. Zlatarski zanat je bio vrlo razvijen u Bosni na što ukazuje činjenica da je zlatara bilo i na selima. Najbolji primjer je zlatar Divac iz Mršića kod Vlasenice o kome svjedoči njegov stećak sa natpisom. Razni srebreni predmeti bili su izrađeni na bosanski način, a srebreni pojas bio je najpoznatiji proizvod bosanskog zanatstva. Jedan dio bosanskih zanatlija pored osnovne djelatnosti bavio se dodatnim poslovima. Oni su novac stečen bavljenjem određenim zanatom ulagali u trgovinu i kreditne djelatnosti, i tako se zanimali cijelim spektrom različitih poslova. To znači da specijalizacija zanimanja u srednjovjekovnoj Bosni nije do kraja sprovedena pa se otud jedna osoba istovremeno bavi zanatom i trgovinom.

"BiH ostaje u svojim sadašnjim granicama, te da postojeći okruzi u njoj važe kao oblasti". Time je garantovana teritorijalna cjelovitost BiH.

JMO je odlučila da glasa za Ustav kako bi se sačuvala teritorijalna cjelovitost BiH. Od vlade je posebno traženo kao uslov , da bi se glasalo za Ustav, da riješi pitanje naknade muslimanskim zemljovlasnicima za oduzetu zemlju.

JMO je sporazumom sa Radikalno – demokratskom vladom obećala da će glasati za Ustav, a zauzvrat je dobila dva resora u Vladi. Tako je dr.Mehmed Spaho postao ministar industrije i trgovine a dr.Hamdija Karamehmedović ministar narodnog zdravlja.U zemaljskoj vladi za BiH , JMO je dobila 4 načelnička mjesta. Vlada se istovremeno obavezala da će poštivati teritorijalnu cjelovitost BiH, da će bošnjacima osigurati zaštitu od progona.

U Ustav je uveden i član 135. tzv.Turski paragraf , kojim je određeno da BiH ostaje u svojim sadašnjim granicama, te da postojeći okruzi u njoj važe kao oblasti. Time je garantovana teritorijalna cjelovitost BiH. Ustav je izglasan na Vidovdan 28.6.1921., i zbog toga nosi naziv Vidovdanski.

Od 258 poslanika, za Ustav je glasalo 223, a 35 protiv ili su bili suzdržani.Vidovdanskim ustavom predviđeno je da se pokrajinske uprave zadrže, dok se ne donese zakon o podjeli zemlje na oblasti. 21.7.1921. dotadašnji predsjednik zemaljske vlade, preimenovan je kraljevim dekretom za pokrajinskog namjesnika za BiH. Donošenjem zakona o oblasnoj samoupravi, BiH je podijeljena na 6 oblasti:

Tuzlanska, Sarajevska, Travnička, Mostarska, Bihaćka, Banja Luka. Zemaljska vlada BiH je obavljala poslove do 12.7.1921. kada je uspostavljena pokrajinska uprava za BiH. Do 1925. BiH je funkcionisala kao zaseni upravni prostor kroz djelovanje Zemaljske vlade, te pokrajinske uprave za BiH.