Amir Reko, iz Goražda, bivši časnik JNA, a potom i ARBIH, spasio je 45 Bosanskih Srba, iz sela Bučje od sigurne smrti, i to samo tri dana nakon što su mu majka i porodica stradali.
U vihoru rata i razaranja teško je biti čovjek rekao je Amir Reko. ”Jednom životu kao da sam proživio tri, a zadesilo me ono što nikada nikome ne bih poželio”.
On je školovani oficir JNA iz koje je dezertirao u aprilu 1992.godine.Preko srpskog područja sa kolegom Draganom Simićem,prešao je na bošnjačku kategoriju u Gorazde u okruzenje gdje je mislio da mu se sklonula porodica.
Simić mu je tada spasio zivot od srpskih policajaca “samo zahvaljujući njemu sam ziv jer su namjeravali ubiti samo zato što sam Bošnjak.
Postaje prvi zapovjednik 43.Drinske udarne brigade Armije BIH iz Gorazda zahvaljujući diplomi Vojne akademije.
“Jednog dana ne znajući da je to moje selo kurir je referirao o zločinima srpske strane u selu Gudelj i mještanima koji su zatvoreni u kuću i spaljeni.I navodi imena moje majke moga djeda i svih onih koji su ostali u selu.Za mene je to bio kraj svijeta”
Samo nekoliko dana poslije toga stigla je zapovijed da se selo Bučje s većinskim srpskim stanovništvom očisti jer je predstavljalo potencijalnu opasnost zbog srpskih snaga koje su napredovale.
“Način na koji je zapovjedništvo htjelo realizirati napad na selo za mene je bilo neprihvatljivo.Na to nisam mogao pristati”
Morao je dogovoriti mirnu predaju naoruzanja i mještana.Svi seljani Bučja ostali su zivi njih 45 Srba i nešto Bošnjaka.Kaze da se ovakav njegov postupak nije sviđao svima.Mnogi su ga smatrali izdajnikom.
“Sjetio sam se majke i njenih riječi “Amire budi ono što jesi onakvim kakvim te tvoja majka odgojila…”
Izvor : IZ Muftijstvo banjalučko
