U toku agresije na BiH jedna od metoda iživljavanja nad zatočenicima logora bila je i po osnovu njihovih vjerskih obreda.

U toku agresije na BiH jedna od metoda iživljavanja nad zatočenicima logora bila je i po osnovu njihovih vjerskih obreda.

Dokazi tome su i ovi primjeri iz logora “Stari mlin” kod Prnjavora i drugi iz logora u Bratuncu.
“(…) Kada sam dosao do mlina na vratima je stajao policajac iz Dervente Nikola Strinić otvorio je vrata i ona dvojica su me udarali.Pao sam u tu prostoriju.Bio sam krvav po licu.Vidio sam da se nalazim u prostoriji gdje ima dosta ljudi.

Tada je ustao Mujo Dulić prisao mi i rekao ” Bit ce dobro kad si sada izvukao živu glavu” i tada sam shvatio da sam u logoru sa Dervencanima.
Tu je bilo oko 40 50 ljudi a posebno je bio ženski logor.U logoru smo dobijali sasvim malo hrane.U konzerve koje su bile u ćosku smo vršili nuždu.Tukli su nas sve redom i morali smo pjevati srpske nacionalne pjesme.

Kada se sagnemo kad klanjamo udarali bi nas u rebra čizmama a odozgo palicama po leđima.
Pojedince su tjerali na sportski konopac i kada bi se popeo gore oni bi ga obarali sa tog konopca on bi lomio kičmu i imao strašne ozljede.

Zatim su skidali logoraše i postavljali ih na sto gdje su im urezivali krst na golo tijelo.
Jednog utorka ušla su dvojica u salu Bane i Dragan te upitali da li u sali ima “odža” posto je bio jedan efendija Mustafa Mujkanović bratunački imam.

On se javio a oni su ga jedva dočekali s udarcima šipkom noževima tražeći da konzumira alkohol itd.

Na sve to nije pustio ni glasa do onog momenta kada su mu drvenim palijama prosuli mozak na parkes sale(…)”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *