Nastanak Ujedinjene Muslimanske Organizacije-političke prilike u BiH za vrijeme Prvog svjetskog rata !

Izvor: Adnan Jahić,Iz bosanskohercegovačke politike za vrijeme Prvog svjetskog rata.Nestanak ujedinjenje muslimanske organizacije i uspon „neznatnih i neozbiljnih“elemnata,Društvene i humanističke studije,God.II,Br.2,Tuzla,2017.,218.
Od otvaranja bosanskohercegovačkog sabora naročito od balkaskih ratova Austrougarska monarhija je u bosanskohercegovačkim muslimanima-Bošnjacima-imala stabilan i pouzdan oslonac što je potvrđeno neupitnom lojalošću njhovih građanskih elita ali i brojnim primjerima hrabrosti junaštva i fanatizma bošnjačkih pripadnika austrougarskih vojnih formacija u Prvom svjetskom ratu.Uoči Autsrougarske objave rata Srbiji,reisul-ulema Mehmed Dzemaludin ef.Čaušević pozvao je sve muslimane Bosne i Hercegovine da u svakom slučaju i u svakoj prigodi budu spremni na sve usluge i sve zrtve predpostavljenim uredima i organima bilo vojnih,bilo civilnih oblasti.
Prilikom osvajanja Monte Mallete u junu 1916.godine bošnjaci u sastavu 2.bosanskohercegovačkog puka na vlastitu inicijativu su uskakali u italijanske rovove,borili se prsa u prsa,otimali mitraljeze,jurišali na protivničke polozaje i lično doprinosili odbijanju italijanskih protunapada.Bilo je oko 110 bosanskohercegovačkih nosilaca zlatne medalje za hrabrost u Prvoj svjetskom ratu.Vaznu ulogu u zauzimanju Cetinja i kapitulaciji Crne Gore u januaru 1916.,imale su bosanskohercegovačke jedinice.Tim povodom je Mehmed-aga Kučukalić ugledni veletrgovac iz Brčkog posalo zanimljivo pismo bivšem predsjedniku bosanskohercegovačkog sabora dr.Safvet begu Bašagiću,u kojem je od istaknutog pisca i političara trazi da povede prigodnu deputaciju Bošnjaka caru Franji Josipu u Beč.“Da nas povedeš pred prijestolje njegova veličastva da i mi dokazemo onom caru za kog krv i imetak dadostmo,kako nesustajemo u pridonošenju zrtava za cara i domovinu“.Navodeći kako bi se načelnici svih općina BiH,trebali odazvati pozivu da se priključe deputaciji.
Nasuprot izrazenom domoljublju i odanosti autsrougarskim ratnim teznjama političku aktivnost Bošnjaka u uslovima Prvog svjetskog rata karakterizirale su naslijeđeno-interesne –personalne razlike i odsustvo zajedničkih odgovora na izazove koje su donosili politički tokovi i događaji.Šerif Arnautović je personalizirao političku
orijentaciju blisku austrougarskim vlastima demonstrirajući spremnost na ustupke i nagodbe u funkciji glavnih ciljeva Ujedinjene muslimanske organizacije (UMO).Sa druge strane je stajala omanja skupina na čelu sa Derviš begom Miralemom koja je u saborskom vremenu bila na pozicijama nastavka autentične politike Muslimanske narodne organizacije (MNO),u smislu opozicije austrougarskom rezimu i saradnje sa srpskim političkim predstavnicima.Političko stranački mozaik je upotpunjavala grupa koja je svoj korijen vukla iz nekadašnje Muslimanske napredne stranke (MNS),a čije su istaknute ličnosti bili dr.Halid beg Hrasnica,i dr.Mehmed Spaho.Nijedna od ovih skupina u uslovima rata nije funkcionirala kao kompaktna stranka;raspuštanjem bosanskohercegovačkog sabora i zamiranjem političkog zivota u BIH stranački rad je ustupio mjesto individualnompolitičkom angazmanu što je suzavalo društvenu osnovu učešća Bošnjaka u tokovima rješavanja jugoslavenstog pitanja.
Personalizacija stranačke djelatnosti,vrijeme je pokazalo,najviše je štetila najjačoj stranci saborskog vremena-Ujedinjenoj muslimanskoj organizaciji,koja se Arnautovićevim političkim stavovima odsudno vezala za austrougarski rezim i time prepustila,u osvit prve jugoslovenske drzave,javni politički prostor marginalnoj skupini na čelu sa dr.Mehmedom Spahom,kao i pojedincima koji su se naslanjali na političko nacionalno naslijeđe Đikićeve samouprave.Ovakav politički razvoj je doveo do svojevrsnog diskontinuiteta u bošnjačkoj politici i presudno odredio unutar-bošnjačke političke društvene odnose u narednih četvrt stoljeća.
Odlučeno je da se u Beč i Budimpeštu posalje delegacija koja će u određenim pitanjima zastupati zelje i zahtjeve muslimana u BIH.Ovaj korak je bio presudan u udaljavanju bošnjačkih prvaka okupljenih oko programa UMO od političkih aktivnosti sa jugoslavenskim predznakom.Neskloni jugoslavenskoj ideji oni su pokušali dobiti podršku za svoje ciljeve od čelnih ljudi Dvojne monarhije.
Bašagić i Arnautović su otputovali u Beč gdje ih je 19.augusta 1917 godine primio zajednički ministar finansija Istvan Burian.Tim povodom Burian je zabiljezio da Bašagić i Arnautović zele sazivanje sabora ali da im ne treba jugoslovnenska drzava,te zele obligatorno otkupljivanje kmetova.Osam dana kasnije Bašagić i Arnautović su bili u audijenciji kod cara Karla prilikom koje je Arnautović predao caru memorandum koji je sadrzavao Aenautovićeve poglede na polozaj BiH,koji se ugavnoom odnosio na pitanja : drzavno pravo,agrarno i saborsko.
Zatim su njih dvojica produzili u Budimpestu kako bi obavili razgovor sa predstavnicima ugarske vlade kako bi ih informisali „o stanju stvari u BiH“.Ovaj put Arnautovića i Bašagića u Beč i Budimpeštu zivo je zanimao bosanskohercegovačku te hrvatsku javnost naročito pobornika majske deklaracije i ideje ujedinjenja hrvatskih zemalja pod kojim se podrazumijevala i BIH.
Naročitom pritisku bio je izlozen dr.Safvet beg Bašagić od kojeg se trazilo da se nedvosmisleno izjasni stoji li iza arnautovićevih stavova.Bašagić je izjavio da bi ujedninjenjem jugoslavenskih zemalja bez Srbije i Crne Gore u okviru habsburške monarhije,s pokrajinskim autonomijama i saborima,bilo jedino racionalno rješenje jugoslavenskog problema uopće i bosasnkohercegovačkog drzavno-pravnog pitanja.Objasnio je da se BIH ni za ciju ljubav neće odreći svog sabora i autonomije.Dan nakon objave Bašagićeve izjave Hrvatski dnevnik je donio oštar napad na Arnautovića i Bašagića,od strane upravitelja okruzne mederese u Sarajevu Sakiba ef. Korkuta koji osuđuje njihovo istupanje pred zvaničnicima u Beču i Budimpešti,zatim kako se Arnautović mijenjao u politici,prekinuo odnos sa Srbima te te sklopio pakt sa omrazenim protivnicima Hrvatima,kako navodi Korkut.Posljedica ovih događaja je bila ta da je došlo do rascjepa u MNO a Šerifova grupa je izgubila oslonac kod naroda.Na naknadnim izborima njegova grupa je dva puta bila porazena.
Stanovište blisko Korkutovom dijelili su Adem-aga Mešić,Derviš-beg Miralem i reisul-ulema Čaušević.Premda je Arnautović istupao kao suvereni tumač narodne volje,Bošnjaci su bili daleko od jednoglasja u pogedu rješavanja jugoslavenskog pitanja.Prema Bašagiću postoje četiri grupe koje izrazavaju političko raspolozenje muslimanskog stanovništva.Grupa oko Arnautovića,trazi autonomiju za BIH i uz nju pristaje veliki dio muslimanskog stanovništva.Grupa oko Halida-bega Hrasnice i dr.
Mehmeda Spahe,zatim jedna grupa hodza koja bi htjela na vjerskoj podlozi osnovati stranku.
Ubrzo nakon stvaranja Kraljevstva Srba Hrvata i Slovenaca krhko jedinstvo Bošnjačkih prvaka jugoslavenske orijentacije okupljenih u organima vlasti privremene drzave ustupit će mjesto novim političko-stranačkim podvajanjima.