Nastanak Ujedinjene Muslimanske Organizacije-političke prilike u BiH za vrijeme Prvog svjetskog rata !



Izvor: Adnan Jahić,Iz bosanskohercegovačke politike za vrijeme Prvog svjetskog rata.Nestanak ujedinjenje muslimanske organizacije i uspon ā€žneznatnih i neozbiljnihā€œelemnata,DruÅ”tvene i humanističke studije,God.II,Br.2,Tuzla,2017.,218.
Od otvaranja bosanskohercegovačkog sabora naročito od balkaskih ratova Austrougarska monarhija je u bosanskohercegovačkim muslimanima-BoÅ”njacima-imala stabilan i pouzdan oslonac Å”to je potvrđeno neupitnom lojaloŔću njhovih građanskih elita ali i brojnim primjerima hrabrosti junaÅ”tva i fanatizma boÅ”njačkih pripadnika austrougarskih vojnih formacija u Prvom svjetskom ratu.Uoči Autsrougarske objave rata Srbiji,reisul-ulema Mehmed Dzemaludin ef.ČauÅ”ević pozvao je sve muslimane Bosne i Hercegovine da u svakom slučaju i u svakoj prigodi budu spremni na sve usluge i sve zrtve predpostavljenim uredima i organima bilo vojnih,bilo civilnih oblasti.
Prilikom osvajanja Monte Mallete u junu 1916.godine boÅ”njaci u sastavu 2.bosanskohercegovačkog puka na vlastitu inicijativu su uskakali u italijanske rovove,borili se prsa u prsa,otimali mitraljeze,juriÅ”ali na protivničke polozaje i lično doprinosili odbijanju italijanskih protunapada.Bilo je oko 110 bosanskohercegovačkih nosilaca zlatne medalje za hrabrost u Prvoj svjetskom ratu.Vaznu ulogu u zauzimanju Cetinja i kapitulaciji Crne Gore u januaru 1916.,imale su bosanskohercegovačke jedinice.Tim povodom je Mehmed-aga Kučukalić ugledni veletrgovac iz Brčkog posalo zanimljivo pismo bivÅ”em predsjedniku bosanskohercegovačkog sabora dr.Safvet begu BaÅ”agiću,u kojem je od istaknutog pisca i političara trazi da povede prigodnu deputaciju BoÅ”njaka caru Franji Josipu u Beč.ā€œDa nas povedeÅ” pred prijestolje njegova veličastva da i mi dokazemo onom caru za kog krv i imetak dadostmo,kako nesustajemo u pridonoÅ”enju zrtava za cara i domovinuā€œ.Navodeći kako bi se načelnici svih općina BiH,trebali odazvati pozivu da se priključe deputaciji.
Nasuprot izrazenom domoljublju i odanosti autsrougarskim ratnim teznjama političku aktivnost BoÅ”njaka u uslovima Prvog svjetskog rata karakterizirale su naslijeđeno-interesne ā€“personalne razlike i odsustvo zajedničkih odgovora na izazove koje su donosili politički tokovi i događaji.Å erif Arnautović je personalizirao političku
orijentaciju blisku austrougarskim vlastima demonstrirajući spremnost na ustupke i nagodbe u funkciji glavnih ciljeva Ujedinjene muslimanske organizacije (UMO).Sa druge strane je stajala omanja skupina na čelu sa DerviÅ” begom Miralemom koja je u saborskom vremenu bila na pozicijama nastavka autentične politike Muslimanske narodne organizacije (MNO),u smislu opozicije austrougarskom rezimu i saradnje sa srpskim političkim predstavnicima.Političko stranački mozaik je upotpunjavala grupa koja je svoj korijen vukla iz nekadaÅ”nje Muslimanske napredne stranke (MNS),a čije su istaknute ličnosti bili dr.Halid beg Hrasnica,i dr.Mehmed Spaho.Nijedna od ovih skupina u uslovima rata nije funkcionirala kao kompaktna stranka;raspuÅ”tanjem bosanskohercegovačkog sabora i zamiranjem političkog zivota u BIH stranački rad je ustupio mjesto individualnompolitičkom angazmanu Å”to je suzavalo druÅ”tvenu osnovu učeŔća BoÅ”njaka u tokovima rjeÅ”avanja jugoslavenstog pitanja.
Personalizacija stranačke djelatnosti,vrijeme je pokazalo,najviÅ”e je Å”tetila najjačoj stranci saborskog vremena-Ujedinjenoj muslimanskoj organizaciji,koja se Arnautovićevim političkim stavovima odsudno vezala za austrougarski rezim i time prepustila,u osvit prve jugoslovenske drzave,javni politički prostor marginalnoj skupini na čelu sa dr.Mehmedom Spahom,kao i pojedincima koji su se naslanjali na političko nacionalno naslijeđe Đikićeve samouprave.Ovakav politički razvoj je doveo do svojevrsnog diskontinuiteta u boÅ”njačkoj politici i presudno odredio unutar-boÅ”njačke političke druÅ”tvene odnose u narednih četvrt stoljeća.
Odlučeno je da se u Beč i BudimpeÅ”tu posalje delegacija koja će u određenim pitanjima zastupati zelje i zahtjeve muslimana u BIH.Ovaj korak je bio presudan u udaljavanju boÅ”njačkih prvaka okupljenih oko programa UMO od političkih aktivnosti sa jugoslavenskim predznakom.Neskloni jugoslavenskoj ideji oni su pokuÅ”ali dobiti podrÅ”ku za svoje ciljeve od čelnih ljudi Dvojne monarhije.
BaÅ”agić i Arnautović su otputovali u Beč gdje ih je 19.augusta 1917 godine primio zajednički ministar finansija Istvan Burian.Tim povodom Burian je zabiljezio da BaÅ”agić i Arnautović zele sazivanje sabora ali da im ne treba jugoslovnenska drzava,te zele obligatorno otkupljivanje kmetova.Osam dana kasnije BaÅ”agić i Arnautović su bili u audijenciji kod cara Karla prilikom koje je Arnautović predao caru memorandum koji je sadrzavao Aenautovićeve poglede na polozaj BiH,koji se ugavnoom odnosio na pitanja : drzavno pravo,agrarno i saborsko.
Zatim su njih dvojica produzili u Budimpestu kako bi obavili razgovor sa predstavnicima ugarske vlade kako bi ih informisali ā€žo stanju stvari u BiHā€œ.Ovaj put Arnautovića i BaÅ”agića u Beč i BudimpeÅ”tu zivo je zanimao bosanskohercegovačku te hrvatsku javnost naročito pobornika majske deklaracije i ideje ujedinjenja hrvatskih zemalja pod kojim se podrazumijevala i BIH.
Naročitom pritisku bio je izlozen dr.Safvet beg BaÅ”agić od kojeg se trazilo da se nedvosmisleno izjasni stoji li iza arnautovićevih stavova.BaÅ”agić je izjavio da bi ujedninjenjem jugoslavenskih zemalja bez Srbije i Crne Gore u okviru habsburÅ”ke monarhije,s pokrajinskim autonomijama i saborima,bilo jedino racionalno rjeÅ”enje jugoslavenskog problema uopće i bosasnkohercegovačkog drzavno-pravnog pitanja.Objasnio je da se BIH ni za ciju ljubav neće odreći svog sabora i autonomije.Dan nakon objave BaÅ”agićeve izjave Hrvatski dnevnik je donio oÅ”tar napad na Arnautovića i BaÅ”agića,od strane upravitelja okruzne mederese u Sarajevu Sakiba ef. Korkuta koji osuđuje njihovo istupanje pred zvaničnicima u Beču i BudimpeÅ”ti,zatim kako se Arnautović mijenjao u politici,prekinuo odnos sa Srbima te te sklopio pakt sa omrazenim protivnicima Hrvatima,kako navodi Korkut.Posljedica ovih događaja je bila ta da je doÅ”lo do rascjepa u MNO a Å erifova grupa je izgubila oslonac kod naroda.Na naknadnim izborima njegova grupa je dva puta bila porazena.
StanoviÅ”te blisko Korkutovom dijelili su Adem-aga MeÅ”ić,DerviÅ”-beg Miralem i reisul-ulema ČauÅ”ević.Premda je Arnautović istupao kao suvereni tumač narodne volje,BoÅ”njaci su bili daleko od jednoglasja u pogedu rjeÅ”avanja jugoslavenskog pitanja.Prema BaÅ”agiću postoje četiri grupe koje izrazavaju političko raspolozenje muslimanskog stanovniÅ”tva.Grupa oko Arnautovića,trazi autonomiju za BIH i uz nju pristaje veliki dio muslimanskog stanovniÅ”tva.Grupa oko Halida-bega Hrasnice i dr.
Mehmeda Spahe,zatim jedna grupa hodza koja bi htjela na vjerskoj podlozi osnovati stranku.
Ubrzo nakon stvaranja Kraljevstva Srba Hrvata i Slovenaca krhko jedinstvo BoÅ”njačkih prvaka jugoslavenske orijentacije okupljenih u organima vlasti privremene drzave ustupit će mjesto novim političko-stranačkim podvajanjima.

Odgovori

VaÅ”a adresa e-poÅ”te neće biti objavljena.