Veoma malo podataka ima o odijevaju bosanskog stanovništva, a ti podaci su sadržani u pisanim izvorima i likovnim predstavama na stećcima, novcu, pečatima i drugom. Jedino na osnovu dubrovačke arhivske građe, u prvom redu podataka o zalozima, saznajemo za nazive i cijenu pojedinih dijelova odjeće. Srano stanovništvo donosilo je sa sobom svoje navike i svoj način odijevanja, te je u određenoj mjeri uticalo na odijevanje domaćeg stanovništva.
- Odjeća: Tako se u izvorima spominju: kratka gornja odjeća, gonela – gornja odjeća postavljena krznom, fustan – jedna vrsta haljetka, šuba – veliki ogrtač, kaput, sklavine – ogrtači i pokrivači, gunjevi – ogrtači i pokrivači. Veliki broj specijalizovanih majstora, krznara i kožuhara, u bosanskim gradskim naseljima ukazuje na upotrebu krzna i kože u odijevanju gradskog stanovništva. Izbor koža i krzna bio je raznovrstan: janjeća, zečija i lisičija. Krzneni ogrtači su bili omiljeni među bosanskom vlastelom. Uz žensku i mušku odječu nosio se obaveni pojas od različitog materijala i načina izrade. O muškom pojasu se nosio nož, a vjerovatno i kesa za novac. Malo podataka ima o tome šta se sve nosilo na glavi. To su uglavnom kape od različitog materijala i boje. Poznati su facoleti koji su zapravo vezane mahrame izrađene na bosanski način. Imale su široku primjenu, a između ostalog žene su njima pokrivale glavu. Obuću su pravili specijalizovani majstori obućari i papučari. Na scenama turnira iz Radimlje kod Stoca ljudi su prikazani u gornjoj odjeći.
- Imućniji bosanski građani su prihvatili zapadno-europsku modu svog vremena, koja je u Bosni prodirala preko Dubrovnika u prvoj polovini XV stoljeća. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju šnajderi, a obućari šusteri, a obje riječi su njemačkog porijekla koje su sa sobom donijeli Sasi. U Cernici se javlja prezime Terzić, od turske riječi terzija koja označava krojača.
Način odijevanja u srednjovjekovnoj Bosni imao je određene specifičnosti. Dubrovački izvori spominju crvene ogrtače izrađene na bosanski način, koji su se početkom XV stoljeća nosili u Bosni. Privredni prosperitet podsticao je proizvodnju nakita i omogućavao njegovu široku upotrebu. Stanovnici bosanskih gradova rado su nosili nakit, te su na taj način pokazivali svoj društveni položaj i imovinsko stanje.