Na današnji dan 1993.godine srušena je Ferhadija !



Prvi napad na Feradiju zbio se još kra- jem februara 1992. kada je iz automobila na Ferhad-pašino turbe bačena eksplo- zivna naprava od koje je oštećen zid i popucala stakla na turbetu i na džamiji.
Također je početkom marta 1993. grupa pijanih četnika pokušala usred dana na- domak džamije pogubiti muftiju u mirovini hadži-hafiza Mehmeda ef. Zahirovića, a spasili su ga također naoružani četnici.
No sve je započelo 6. svibnja 1993. kada su Srbi u Banjoj Luci slavili Đurđevdan, a skustva se znalo da su na- kon takvih slavlja podgrijanih alkoholom uvijek bili pripravni na svakakve rabote. Očevici iz susjedstva pričaju da je oko 23 sata navečer policija blo-
kirala sve okolne ulice i da su se uokolo čuli vojni kamioni. Ferhadija je srušena velikom količinom eksploziva pa su mnogi koje je probudio prasak bili uvjereni da je eksplodi- ralo neko skladište municije. Očito je to bio posao profe- sionalaca koji su točno znali gdje i koliko eksploziva treba staviti, posebno stoga što su godinu dana prije kada je mi- nirana džamija Aladža u Foči bile srušene mnoge okolne zgrade. Iste je večeri srušena i nedaleka Arnaudija koju je 1595. izgradio Mehmed efendija sanskog pašaluka.
U sljedeća su tri mjeseca srušene sve preostale od ukupno 16 ba- njalučkih džamija. Sutradan su se oko ruševine okupili mnogi građani, ali policija nije niko- mu dozvoljavala da se približi. Uostalom odmah su kamioni i buldožeri počeli raščišćavati ostatke džamije i odvoziti ih u nepoznatom pravcu.
Dan po- slije je srušeno sve što je još stajalo, a u rujnu su iste godine srušeni ostaci groblja i ograde, da bi 16. listopada 1996. bile posječene topole i uklonjeni svi tragovi negdašnjih građevina. Godinu dana potom povađene kosti i lubanje iz groblja i odve- zeni su na smetlište.
Za rušenje je uporabljena be-
smislena službena verzija kao i u nekim drugim slučajevima: Ferhadiju (i ostale džamije dakako) srušili su ekstremni muslimani da bi pokazali što su sve Srbi spremni učiniti. No nakon nekoliko mjeseci orga- nizirana je jedna izložba (Banja Luka – središte Vrbaske banovine.
koja je bila rječitija od bilo kakvih istraga ili teorija. Među brojnim foto- grafijama iz dijela prve polovi- ne 20. st. ne samo da nije bilo Ferhadije nego ni jedne druge
banjalučke džamije.
Početkom 1994. bilo je odlu- čeno da se izradi novi urba- nistički plan cijeloga područ- ja i zabranjena je bilo kakva gradnja, čak su i geodeti počeli premjeravati građevnu lokaci- ju radi probijanja ulice. Krajem 1996. na vlasničkim izvodima banjalučke općine više nije bilo ni Ferhadije, ni groblja ni okol- nih zgrada. Ipak su predstav- nici međunarodne zajednice uspjeli spriječiti namjeravano rušenje obližnje zgrade Islam- ske zajednice, ali je bilo mnogo problema oko pokopa u hare-mu džamije preminulog mufti-
je Halilovića koji je svojedobno jedva preživio.
Potom je 1999. Dom za ljudska prava, sud- sko tijelo sastavljeno prema Daytonskom mirovnom spora- zumu od predstavnika među- narodne zajednice i predstav- nika entiteta, donio je odluku u sporu Islamske zajednice protiv Republike Srpske (s 11 glasova za i 2 protiv, dakako iz Repu- blike Srpske) kojom je utvrdilo diskriminaciju vjerskih slobo- da i slobodnog raspolaganja imovinom pripadnika Islamske zajednice i naredilo izdava- nje dozvola za obnovu sedam srušenih džamija, uključujući i Ferhadiju.
Naime među Srbima u Repu-
blici Srpskoj, ali i u obližnjoj Srbiji, postojali su oni koji su tvrdili da iako Daytonski spo- razum predviđa čuvanje naci- onalnih interesa, džamije ne treba obnavljati jer nisu naci- onalni spomenik ni jednog od triju naroda u Bosni i Herce- govini, već spomenik turskih osvajača. Drugi su smatrali da džamije nije trebalo rušiti, ali da ih, kad su već srušene, ne treba ni obnavljati.
Treći su zastupali stajalište da ih treba obno- viti, ali da s tim ipak valja pričekati. Islam- skoj se zajednici nudilo da džamiju obno- vi, ali ne na njezinu negdašnjem mjestu već na periferiji, a mnogi su smatrali da je uporno inzistiranje na obnovi Ferhadije zapravo samo političko provociranje.
Ipak nakon mnogo natezanja, čak i smjenjiva- nja ondašnjega gradonačelnika od strane visokog predstavnika Europske Unije, 27. ožujka 2001., gotovo dvije godine nakon sudske odluke, izdana je urbanistička do- zvola za obnovu Ferhadije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.