Masakr na Korićanskim stijenama-ispovijest preživjelog :"Začuli su se strašni jauci i pomaganja…".

Ispovijest vezana za slučaj Korićanskih stijena kod Skender Vakufa a žrtve su logoraši iz logora Trnopolje kod Prijedora.
“(…) Zatim je ušao milicioner Čurguz Igor i rekao: Kome kažem neka izađe van.Išao je redom i pokazivao ti ti ti itd.Upro je prstom i u mene.Birao je muškarce u najboljim godinama.
Izašao sam vani i tu su nas odma postrojili.Bila su 4 autobusa a zene i djecu su iz treceg i cetvrtog premjestili u prva dva autobusa a nas u treci i četvrti.
Ja sam se nalazio u četvrtom autobusu to jest drugom od ona dva sa muškarcima.Bila je to neopisiva gužva.Vozili smo se tako 15-20 minuta i onda smo stali.
Rekli su nam da izađemo iz autobusa.Kako smo izlazili odma su nas postrojavali.Tu je put bio presječen kroz neke stijene sa desne strane je bila provalija a sa lijeve stijene.Nas su postrojili sa lijeve strane.
Bili smo postrojeni u dva reda ja sam se nalazio u drugom redu a onda je uslijedila komanda Napred marš.
Krenuli smo naprijed i tako dosli do same ivice provalije gdje smo stali bez komande.Onda su nam naredili da svi čučnemo na koljena pa je jedan od njih rekao da ćemo tu ostati do daljneg.
Međutim odma je počela strašna pucnjava.Pošto sam se nalazio u drugom redu gurnuo sam čovjeka ispred sebe a ja sam za njim pao u provaliju praveći se da sam pogođen.Skotrljao sam se odatle.
Koliko je meni poznato iz prvog autobusa su preživjela dvojica a iz mog autobusa su preživjela šestorica.
Računa se da je tog dana bilo oko 250 ljudi na strijeljanju.Poslije smaknuća Srbi su otišli autobusima dalje.