Prvih mjeseci rata u BiH svoje prve ljubavi školske knjige maturske ispite i ekskurzije zamijenili su puškama.
Kao maloljetnici su se pridružili oružanim snagama na pocetku agresije na BiH tokom koje su bili na nekim od najtežih sarajevskih ratišta.
Jedni od njih su danas organizovani u udruženje Maloljetnih boraca ARBIH.Jedan od njih je i Kemal Šalaka.
On je ima 16.5 godina kada se priključio specijalnim jedinicama MUP-a BIH pod komandom Jusufa Prazine.
Kazao je da nije donio odluku da ide u rat nego je to jednostavno logičan slijed događaja i vrijeme kada čovjek bira kako želi da pogine kao civil na cesti ili borac u akciji.
Imao je priliku da ode za Skoplje 1992.godine ali se njegov prijatelj bio već prikljucen vojsci sto je bio dovoljan razlog da ostane u Sarajevu.
“Otišao sam do štaba i uzeo pušku.Vratio sam se kući i kad me mama ugledala počela je da plače.Otac je rekao da je bolje da me on rani nego da idem na liniju.Ali mi to nisu mogli zabraniti.Tako smo svi ostali u BiH”.
Tokom rata bio je na brojnim linijama na sarajevskim ratištima.Vojsku je napustio 18.marta 1995.godine.Kazao je da je tražio otpust jer je obolio od depresije i žutice.
“Bez obzira na sve meni je rat bio najljepši dio života”.