Za razliku od Budaline Tale i Muje Hrnjice braća Morići su stvarni ljudi koji su zivjeli sredinom 18.stoljeća u Sarajevu.Postoje historijski dokumenti koji potvrđuju njihovo postojanje pa čak i same predaje o njima.
Mehmed i Ibrahim Morić sinovi su Mustafage Morića a njihova porodica u tom vremenu bila je ugledna i moćna.Bili su trgovci a historisjki dokument iz 1750.godine navodi Ibrahima i Mehemeda kao sarače odnosno kozare.Nedugo nakon toga braća Morić će biti pogubljeni,tačnije u martu mjesecu 1757.godine su uhvaćeni negdje na čaršiji te provedeni krpz nju do bijele tabije i uz pucanj topa tamo obješeni.
Postoje mnoge predaje o braći Morić kako je bila ugledna i bogata njihova porodica te kako su se suprostavljali osmanskim vlastima.Međutim postoje i neke predaje da su braća Morići imali nedolično ponašanje drugi opet kazu da su bili veliki drznici i pijanice.
Balade koje su opjevale braću Moriće drugačije su zapamtile taj događaj što je svakako prirodno za to vrijeme a majka braće Morića Amina zauzela je ključnu ulogu u tim baladama jer je ostala bez odraslog muškarca u porodici.
“Ferman stize iz Stambola,bujruldija iz Travnika,uhvatite dva Morića.dva Morića dva pašića…ode haber staroj majci,stara majka pitu kuha u ruci joj oklagija a u drugoj zlatan ibrik.Oklagiju prelomila zlatan ibrik o tle udri pa poleti gola bosa bosonoga bez papuča,gologlava bez fesića…”