Na savjetovanju komunistiĉkih partijaSSSRa,Jugoslavije,Ĉehoslovaĉke,Madarske,Poljske,Rumunjske, Bugarske, Francuske i Italije, održanom u rujnu 1947. u Škljaskoj Porebi u zapadnoj Poljskoj,osnovan je Komunistiĉki informacijski biro(skraćeno Kominform ili Informbiro). Jugoslavenske komuniste na tom su sastanku predstavljali Edvard Kardelj i Milovan Đilas.Za razliku od Kominterne,Informbiro je organiziran zbog razmjene iskustava u radu partija ĉlanica i za uspostavljanje, »u sluĉaju potrebe, koordinacije njihove djelatnosti na osnovu uzajamne suglasnosti«.Za sjedište organizacije izabran je Beograd, i to na prijedlog sovjetske delegacije. Pokrenuto je i glasilo (organ) Informbiroa Za ĉvrsti mir, za narodnu demvbaciju.
Tiskalo se u Beogradu, a uredivao ga je Rus Pavel Judin. Osnivanjem Informbiroa Staljin je želio ostvariti jaĉi politiĉki i ekonomski utjecaj SSSR-a na zemlje narodne demokracije, u kojima su bili uspostavljeni komunistiĉki režimi, i staviti pod jaĉu kontrolu zapadne komunistiĉke partije koje su pokazivale znakove osamostaljivanja od sovjetskog utjecaja. Ideološkim unificiranjem trebalo je okupljene komunistiĉke stranke brže integrirati u sovjetski blok u vrijeme polarizacije u medunarodnim odnosima. Informbiro je imao pripremiti i organiziranu opstrukciju protiv politike SAD-a u Italiji i Francuskoj.
No, uskoro se pokazalo da je Informbiro praktiĉki poslužio samo obraĉunu Sovjetskog Saveza s KPJ i FNRJ. S obzirom na ĉinjenicu da su se već neko vrijeme izmedu Sovjetskog Saveza i Jugoslavije gomilale razlike i konfrontacije,sovjetski je vrh raĉunao da će jaĉim vezivanjem Jugoslavije za Informbiro tu državu jaĉe vezati i za SSSR.Osnivanje nekoliko jugoslavensko-sovjetskih društava jugoslavenski je vrh shvaćao kao pomoć SSSR-a industrijalizaciji Jugoslavije, iako su pravi motivi te pomoći bili drugaĉiji:
Sovjeti su radili na podredivanju jugoslavenske privrede sovjetskim planovima. U nizu sluĉajeva sovjetska se strana nije pridržavala dogovorenih obveza, a njeni predstavnici u mješovitim društvima stali su se »iznad zakona FNRJ i sebe smatrali eksteritorijalnia«.Tako je dolazilo do sve ĉešćih nesuglasica i sporova, pri ĉemu je jugoslavenska strana težila slobodnijem unutarnjem razvoju i većoj samostalnosti, što Sovjeti nisu prihvaćali.Sporovi su uĉestali poĉetkom 1948. i tada je uslijedio Staljinov pritisak na Jugoslaviju.
CK KPJ je na sastanku održanom 1. Ožujka 1948. ustanovio da su odnosi Jugoslavije sa SSSR-om u posljednje vrijeme u raskoraku. Odbijen je i sovjetski prijedlog da se odmah uspostavi jugoslavensko-bugarska federacija, ĉime je Staljin nastojao oslabiti Jugoslaviju i jaĉe je podrediti svojoj kontroli. Tito je isticao da Sovjeti forsiraju stvaranje federacije, dok ona ekonomski nije sazrela i da njenom realizacijom u tom ĉasu praktiĉki žele u Jugoslaviju uvući trojanskog konja. Oĉito je shvatio da sovjetski pritisak dovodi u pitanje neovisnost Jugoslavije. Uslijedilo je opozivanje najprije sovjetskih vojnih struĉnjaka i instruktora a zatim i civilnih struĉnjaka iz Jugoslavije.
Njihovo povlaĉenje motivirano je uskraćivanjem potrebnih podataka s jugoslavenske strane. Najzad su Staljin i Molotov 27. ožujka 1948.uputili Titu i ostalim ĉlanovima CK KPJ pismo, u kojem se jugoslavenski komunistiĉki vrh optužuje za antisovjetsku djelatnost i pokušaje »detroniziranja sovjetskog sustava«. U pismu se navodi uljuljkivanje u teoriju mirnog urastanja kapitalistiĉkih elemenata socijalizam. Kopije pisma upućene su svim ĉlanicama Informbiroa, pa je tako sukob KPJ sa sovjetskom KP prenesen na podruĉje medunarodnog radniĉkog pokreta. 0dgovor CK KPJ na pismo Staljina i Molotova odbacivao je sve optužbe i predložio CK SKP(b) da se nesporazum riješi u razgovorima predstavnika dviju partija.Staljin i Molotov uputili su CK KPJ novo pismo (4. svibnja 1948.) u kojem se jugoslavenski odgovor kvalificira kao »zaoštravanje konflikta«.
U tom se pismu već spominje »antisovjetska pozicija« Tita i »klevetniĉka propaganda« rukovodilaca KPJ.Pobjeda revolucije u Jugoslaviji objašnjava se ulaskom sovjetske Crvene armije na jugoslavenski prostor. Pismo je sadržavalo prijedlog da se postojeći spor raspravi na sastanku Informbiroa, što je jugoslavenski komunistiĉki vrh odbio. Razmjena pisama izmedu vodstava dviju partija zaoštrila je sukob i nagovještavala potpuni raskol koji se i dogodio i koji se prenosio i na medudržavne odnose.Sastanak Informbiroa održan je sredinom lipnja 1948. u Bukureštu bez sudjelovanja predstavnika KPJ. Tada donesena rezolucija ponavljala je optužbe iz prethodne prepiske, odnosno iz pisama Staljina i Molotova. Predstavnici svih partija okupljenih u Informbirou odobravali su postupak CK SKP(b), a vodstvo KPJ je optuženo za »neprijateljsku politiku prema Sovjetskom Savezu,diskreditiranje sovjetske armije i izjednaĉavanje vanjske politike SSSR-a s vanjskom politikom imperijalistiĉkih sila«. Uz niz drugih zamjerki rezolucija Informbiroa okarakterizirala je jugoslavensku partiju kao »sektaško-birokratsku«, koja ne želi priznati svoje »antipartijske pogreške«.
Napokon, na osnovu svega utvrduje se da se KPJ iskljuĉila iz obitelji bratskih komunistiĉkih partija i, prema tome, i iz redova Informbiroa.U vrijeme pojaĉanog napada Staljina na KPJ (preko Informbiroa) održan je u Beogradu njen peti kongres od 21. do 28. srpnja 1948. Da bi se kongresu dao što veći publicitet, organizirano je izravno prenošenje tijeka sjednica preko radija i opširno izvještavanje u tisku. Bio je to prvi javni kongres Partije nakon zabrane njena rada 1920., a održavao se 20 godina nakon ĉetvrtog kongresa, održanog 1928. u Dresdenu. Kongres je imao svjedoĉiti o ispravnosti politike KPJ, pa je u svojim zakljuĉcima dao punu podršku partijskom vrhu u odbijanju rezolucije Informbiroa.