Nakon okončanja rata za nezavisnost i sprečavanja podjele Anadolije, Turci su krupnim koracima krenuli u novo doba svoje historije. U oktobru 1923. Turska je proglašena republikom, a za prvog predsjednika izabran je Mustafa Kemal. Do kraja života ostao je na mjestu predsjednika. Za petnaest godina vladavine postavio je osnove moderne Turske. Iako je bilo pokušaja uvođenja višestranačkog sistema, do kraja Kemalove vlasti Turska je ipak ostala jednostranačka država.
Kemalove reforme. Istaknuti oficir prije i tokom Prvog svjetskog rata, rođeni Solunjanin, Mustafa, postao je najznačajnija ličnost u modernoj turskoj historiji. Još tokom školovanja dobija nadimak Kemal, „Savršeni“. Učestvovao je u revolucionarnim organizacijama koje su prije rata radile na rušenju autokratskog režima sultana Abdulhamida II, a tokom Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik armija na različitim frontovima. Iz osmanske vojske istupio je 1919. i stao na čelo turskog nacionalnog pokreta protiv grčke okupacije Anadolije. Odbio je sevranski mirovni ugovor i započeo tursku borbu za nezavisnost. Vodio je glavnu riječ u ključnim turskim pobjedama nad Grcima na Sakariji 1921. i Dulupinaru 1922. godine, osvajajući kasnije Izmir.
Nakon obračuna sa Grcima i sticanja međunarodne podrške, obračunao se i sa unutrašnjim protivnicima. Zbacio je sultana Mehmeda VI i ukinuo sultanat 1. novembra 1922. godine. Turska je proglašena republikom na zasijedanju Velike nacionalne skupštine 22. oktobra 1923. godine, a Mustafa Kemal je postao njen prvi predsjednik. U augustu 1923. osniva Narodnu stranku, kasnije preimenovanu u Republikansku narodnu stranku (CHP) i uspostavlja jednostranački sistem.
Mustafa Kemal je nakon uspješno okončanog rata provodio reforme kojima je Tursku pretvorio u modernu građansku državu. Proveo je napredne reforme kojima je iz korijena promijenio lik Turske. Između ostalog proklamovana je jednakost građana, provedena agrarna reforma, ukinut je halifat 1924, zatvoreni su derviški redovi 1925, stvoreno moderno građansko zakonodavstvo 1926, izvršena reforma kalendara, jezika i pravopisa uvođenjem gregorijanskog kalendara i latinice 1928, odvojena je vjera od države 1928, zabranjeno je nošenje zara, feredže i fesa, uveden je zakon o prezimenima i ukinute su stare titule, te data ravnopravnost i izborno pravo ženama 1934i dr. Zbog svega što je učinio za Tursku i njen narod, Mustafu Kemala je Velika nacionalna skupština 1934. godine proglasila Ocem Turaka,Atatürk.
Pokušaji političke liberalizacije. U svojim reformskim planovima Mustafa Kemal je imao i političku liberalizaciju, odnosno uspostavljanje višestranačkog sistema. Tome je doprinijela i činjenica da nisu svi u Turskoj podržali Kemalove reforme, naročito one koje su iz korijena mijenjale tursko društvo i kulturu. Na istoku je šejh Said u februaru 1925. poveo pobunu protiv novog sistema, naročito protiv ukidanja halifata, ali je u martu pobuna ugušena akcijom vladinih snaga. I u Velikoj nacionalnoj skupštini je također bilo onih koji su imali šta prigovoriti Kemalu. Zbog toga je Kemal dozvolio grupi nezadovoljnih da osnuju vlastitu stranku.
Prvu opozicionu stranku u Turskoj osnovao je Kazım Karabekir 17. oktobra 1924. godine pod imenom Napredna republikanska stranka(TCP), koja je u skupštini odmah imala 29 predstavnika. TCP i njeno vodstvo se nisu protivili Kemalističkoj revoluciji, ali su imali drugačije stavove po pitanju budućnosti zemlje. Tako recimo u ekonomskom pogledu TCP je bila liberalna, dok je CHP bila na kursu državnog socijalizma. Sa druge strane, u društvenom pogledu TCP je bila konzervativna, dok je CHP bila modernistička, pa je u skladu s tim TCP imala drugačija viđenja po pitanju sekularizma i principa kulturne revolucije u Turskoj.
Ipak, ovaj prvi oblik višestranačkog, tačnije dvostranačkog sistema u Turskoj nije dugo potrajao. Tokom 1926. otkrivena je zavjera protiv Kemala u Izmiru. Tokom sudskog procesa otkriveno je da su u zavjeri učestvovali i neki članovi vodstva TCP-a. Nakon toga TCP je raspuštena i jednostranački sistem je vraćen. Kemalov odgovor na pokušaj atentata glasio je: „Moje smrtno tijelo će se pretvoriti u prašinu, ali Republika Turska će trajati vječno“.
Mustafa Kemal je 1930. ponovo pokušao postaviti temelje političkom pluralizmu. Od Ali Fethi Okyara je zatražio da osnuje novu stranku, zahtijevajući da ona podržava sekularne reforme. Okyar je osnovao drugu opozicionu stranku u Turskoj, Liberalnu republikansku stranku (SCF). Stranka je bila na putu ekonomskog liberalizma i republikanskog uređenja. Međutim, podržali su je mnogi islamski fundamentalistički elementi. Tako je već u decembru došlo do incidenta u Menemenu, kao i niza drugih nemirnih događaja širom zemlje. Okyar je zbog toga već sljedeće godine raspustio vlastitu stranku. Time su završeni Kemalovi pokušaji uvođenja pluralizma u turski politički život.
Tokom Kemalove vladavine na istoku zemlje, uglavnom među Kurdima, bilo je nekoliko pobuna, koje su po pravilu krvavo ugušene. Posebno se ističu masakri u Zilanskoj dolini u julu 1930, kada je ubijeno između 5.000 i 15.000 Kurda, te u Dersimu tokom 1937. i 1938. godine, kada je ubijeno između 10.000 i 80.000 ljudi, odnosno 13.160 kako turske vlasti tvrde. U vanjskoj politici Kemal je Tursku držao neutralnom u burnom međuratnom periodu. „Mir kod kuće i mir u svijetu“ bila je njegova vodilja. Uveo je Tursku u Ligu naciju u julu 1932. godine. Uoči početka Drugog svjetskog rata, 10. novembra 1938. godine Mustafa Kemal Atatürk je preminuo.