Kako je nastalo ime grada Konjica: Legenda o gostoprimstvu samohrane majke.

Među narodnim predajama koje kazuju o seobama ratnim pohodima katastrofama uglednim vođama i vladarima ljepoticama vođama ratnicima a posebno su lijepe i zanimljive one o osnucima naselja.Takva je i legenda o nastanku grada Konjica.
Postoji više verzija ove legende ali najljepša i najzanimljivija je ona koja kazuje o gostoprimstvu i dobročinstvu samohrane majke koja je ugostila žednog i gladnog putnika namjernika.
Predaja kazuje kako je u prastara vremena postojalo gradsko naselje na mjestu gdje je danas Boračko jezero kojem ni legenda nije sačuvala ime.
Stanovnici tog grada imali su sve ali i tvrdo srce i škrtost koja ih je na kraju i upropastila.
Sudbonosno u taj gradić dođe jednom neki bogobojaznik te zamoli za vodu nimet i konak.
Bogataši ga otjeraše sa kućnog praga i niko njegovu molbu ne htjede uslišiti osim jedne sirotice u kolibi na kraju naselja koja ga pozva da uđe u kuću.
Bila je to siromašna udovica koja nije imala nista osim jedinca momka u najljepšoj dobi.
Zamole oni gosta da prenoći kod njih a u jutro kada se gost spremao na put reče majci i sinu :
“Zbog grijeha mještana morate otići iz ovog grada pokupite sve što imate i bježite prema sjeverozapadu pa kada dođete do rijeke idite uz nju a tamo gdje konj tri puta udari kopitom o zemlju tu se nastanite”.
Tako i učiniše.Kada su krenuli iz svog mjesta desi se čudo neviđeno grad potonu iz nebrojenih vrela navre jezero i ispuni kotlinu.
Majka i sin krenuše niz rijeku a konj stade i nehtjede ni makac dalje a udovica povika :” Hajde,hajde moj konjiću”!
Odjednom konj udari desnom kopitom o zemlju tri puta a mati i sin tu ostadoše sagradiše kolibu a sin se ozeni.
Vremenom to mjesto će postati veliko naselje i po konjiću dobiće ime Konjic.