Jevrejska zajednica u SHS !



Još u dalekoj prošlosti osnovni oblik organiziranja jevrejskih (židovskih) zajednica bile su židovske općine, vjerske organizacije u kojima su se Židovi okupljali radi molitve i vjerskog obrazovanja. Prostori njihova okupljanja kasnije su se razvili u sinagoge.

Zidovske općine su nastajale svugdje gdje se naselio veći broj Židova, pa je takvo organiziranje bilo karakteristično i za židovske skupine doseljene u prošlosti i u pojedina južnoslavenska područja. Kao i drugdje, i u jugoslavenskoj državi u židovskim općinama s vremenom su se razvile i nove institucije svjetovne prirode (škole,bolnice, kulturne organizacije). Ipak, sinagoge su ostale glavna mjesta okupljanja Židova i onda kada su djelovale i njihove svjetovne ustanove .U mnogim europskim državama, kao i u zemljama koje su se 1918. okupile u jugoslavenskoj državi,došlo je do podjele Židova na reformiste (ili neologe) i starovjerce (ili ortodokse). Takva se podjela Židova zadržala i u novostvorenoj Kraljevini SHS.

U svakom mjestu mogla je postojati samo jedna židovska općina, ali je unutar općine bilo dopušteno organiziranje posebnih vjerskih službi za neologe i ortodokse.Organiziranje židovskih općina u Kraljevini SHS ovisilo je o zakonskim propisima nove države. Na osnivačkom kongresu, održanom u Osijeku početkom jula 1919., židovske općine u novoj državi ujedinile su se u Savez jevrejskih vjeroispovjednih općina u Kraljevini SHS. No, nekoliko ortodoksnih općina osnovalo je svoje posebno Udruženje. Sjedište Saveza bilo je u Beogradu. Na čelu mu je bio glavni odbor kojemu je predsjedavao dr. Hugo Špicer. Izradena su i pravila djelovanja Saveza, koja je odobrilo Ministarstvo vjera u augustu 1921.

Izvor:telegraf.rs

Prema tekstu pravila, Savez, kao središnji organ i predstavnik židovskih općina u državi, imao je zadaću brinuti se o pojedinim općinama, posredovati izmedu njih i državnih vlasti te davati mišljenja o zakonskim nacrtima i naredbama koji se odnose na židovske općine. Odobrenjem pravila Saveza stvoreni su uslovi za normalno funkcioniranje organizacije. Na osnovi odobrenih pravila organiziran je prvi redovni kongres Saveza. Održan je u Zagrebu 22. i 23.novembra 1921. Prisustvovalo mu je oko sto delegata, a u zaključcima se naglašava da Savez nije politička organizacija te i da u njegovim redovima ima mjesta i za neologe i za ortodokse.

No,ortodoksne općine mu se nisu priključile.Program rada Saveza sadržavao je prvenstveno kultume i prosvjetne zadatke.Položaj židovskih općina, koje su djelovale u pojedinim zemljama prije stvaranja novog državnog okvira, bio je različit. Zato se nametnula potreba da se on regulira jedinstvenim zakonom. Na njegovoj izradi radilo se vrlo dugo, pa je zakon o vjerskoj zajednici Zidova u Kraljevini SHS objavljen tek u decembru 1929. Savez je tada obuhvaćao 99 židovskih općina koje su svoje dotadašnje statute morale uskladiti s novim zakonom. Inače, tim je zakonom Židovima zajamčena puna sloboda ispovijedanja vjere i njihovo organiziranje po vjeroispovjednim općinama, koje imaju zadatak brinuti se o vjerskim i kulturnim potrebama svojih članova. Zakon je sadržavao i odredbu o podjeli židovske zajednice u dvije formacije: Savez neortodoksnih i Udruženje ortodoksnih općina. Unatoč nastojanja Saveza da takva odredba ne ude u Zakon, ona je ipak uvršena, pa je tako došlo do sankcioniranja podjele koja se održala sve do sloma Kraljevine Jugoslavije.Važno mjesto u organiziranju Židova imale su i židovske škole. Prva takva škola na južnoslavenskim prostorima bila je i osnovana u Zagrebu još 1841. (kontinuirano je radila sve do 1941.).

Ubrzo poslije osnivale su se židovske škole i u drugim mjestima. Osim vjerskih, u školi su se poučavali i opći predmeti. Medutim, nakon osnivanja jugoslavenske države,židovska djeca su sve više pohadala državne osnovne i srednje škole.

Odvojeno su imala samo vjeronauk. Tada je i većina židovskih škola sužila svoju djelatnost na vjeronauk, koji su u većirn zajednicama poučavali specijalizirani nastavnici,a u manjima lokalni rabini. Neke su židovske škole održale svoju djelatnost sve do izbijanja drugog svjetskog rata. Negdje je to bilo zbog jakog uticaja ortodoksnog židovstva (npr. u Vojvodini), a negdje i zbog izuzetne kvalitete nastave i nastavnog osoblja (npr. u Zagrebu i Osijeku). Od 1928. Do 1941. u Sarajevu je djelovao Srednji teološki zavod(popularno nazvan Rabinski seminar). Program zavoda trajao je najprije četiri, a poslije pet godina.

Polaznici su se osposobljavali za predmolitelje, zamjenike rabina i druge srednje vjerske službe u sinagogama i općinama. Završeni polaznici mogli su nastaviti školovanje na višim rabinskim školama u inozemstvu. Od početka dvadesetih godina do pred drugi svjetski rat u Sarajevu je uspješno djelovala i privatna škola za učenje hebrejskog jezika zvana Safa berura.Početkom 1941. u Kraljevini je Jugoslaviji bilo oko 75.000 Židova (od toga oko 4.000 izbjeglica iz raznih europskih zemalja,koje je zahvatio rat).Židovi su bili najčešće koncentrirani u većim gradovima.

Tako je npr. postotak Židova (od ukupnog broja stanovništva grada) bio u Beogradu 4,2%, u Zagrebu 5,8%, u Sarajevu i Bitoli 9,7%, u Novom Sadu 6,4%, u Subotici 5,4%.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.