Hadži hafiz Salih Vilajetović poznat kao Hadži Lojo potječe iz ugledne Sarajevske porodice Vilajetović koji su bili ugledni imami, a Avdaga Vilajetović sarajevski narodni hirurg. Hadži Lojo je završio mekteb i izučio hifz, te postao imam džamije Abdi Halife na Budakovićima, a kasnije i Buzadžijine džamije u Logavini.
U to vrijeme ljudi koji su imali džinovski glas i ogromnu snagu nazivu su ”Lojo”. Hadži Lojo je kasnije postao jedan od glavnih organizatora bošnjačkog otpora prema Austro-Ugarskoj.
Hadži Lojo je bio unikat, bio je hodža, hadžija, hafiz i mudžahid. Kada je stigla vijest o dolasku austro-ugarske vojske, odmah se uključio u pripreme za rat.
Bošnjaci su pod njegovim zapovjedništvom uspjeli u prvi mah razbiti austro-ugarsku vojsku i nanijeti im ogromne gubitke. Hadži Lojo je čak i ranjen ostao na frontu, nije htio napustiti saborce.
Kada je austro-ugarska zavladala gradom, manji broj branitelja među njima i Lojo povukli su se ka Istočnoj Bosni.
U Sarajevu je austro-ugarska vojska vršila represiju, te je tako svakog uglednog bošnjaka koji je vodio otpor protiv njih kažnjavala smrću. Hadži Lojo je sa ranjenom nogom se skrivao u jednom selu blizu Goražda.
Radi infekcije na nozi, nije mogao hodati, pa ga je izdao jedan Srbin Mićo Kojić. Kada su ga dovezli u Sarajevo, smjestili su ga u bolnicu, gdje su mu amputirali nogu. Nakon nekoliko dana pobjegao je iz bolnice i ponovo se skrivao u selu nadomak Sarajeva, ovaj put ga je izdala jedna žena. Uhapšen je i osuđen na pet godina zatvora u Češkoj.
Nakon što mu je rečeno da se ne smije vratiti u Bosnu, Hadži Lojo je za svoje boravište odabrao Mekku. Tamo su ga dočekali sa oduševljenjem, ali je njegovo srce žudilo za Bosnom. U Mekki je sultanovom odlukom postao imam jedne tamošnje džamije. Preselio je na ahiret u Mekki 1887.godine, gdje je i ukopan.
Izvor : Index