Bošnjaci u Prvom svjetskom ratu-Prvi svjetski rat donio je Bosni i Hercegovini tegobno vrijeme stradanja…



Prvi svjetski rat donio je Bosni i Hercegovini tegobno vrijeme stradanja,progona,nadasve masovne gladi i neimaštine.Ratne potrebe austrougarske monarhije opustošile su domaću privredu,mobiliziranjem muške populacije,praćenim prisilnim migracijama,sela i gradovi su ostajali bez radne snage,mjesta u fabričkim postrojenjima,od kojih je znatan broj bio militariziran,popunjavali su zene i djeca,dok je nemilosrdna rikvizicija bezmalo devastirala poljoprivredu,naročito stočni fond,koji se ozbiljno smanjio tokom ratnih godina.

Već prvih godina rata cijena rada bila je obezvrijeđena.Dok su cijene osnovnih zivotnih potreba od 1913 do 1916. godine utrostručene prosječna dnevna zarada radnika u Bosni i Hercegovini tokom istog perioda zabiljezila je neznatno povećanje od 2.95 na 3,34 krune.Da bi spriječili nekontrolisani rast cijena i suzbile šverc,nadlezni organi su propisivali maksimalne cijene zivotnih namirnica,od brašna i ulja do najrazličitijih vrsta voća i povrća.

Kako su skupoća i nestašica rasle to su prodavci učestalo nudili svoju robu po cijenama višim od dozvoljenih.Na takve slučajeve je u Sarajevu reagirao građanski odbor za nadzor prometa zivotnih namirnica koji je svako prijemćeno nezakonito dizanje cijena prijavljivao nadleznom uredu vladinog povjerenika radi izricanja odgovarajućih kazni u vidu novčane globe ili zatvora.

Briga za vlastitu opskrbu bila je samo jedna strana nevolje sa kojom se narod suočavao.Druga strana bilu su ratni invalidi,udovice,siročad i drugi stradalnici rata za koje su kontinuirano organizirane patriotske zabave,razni koncerti te druge humanitarne akcije s ciljem prikupljanja priloga za njhovo izdrzavanja u uslovima ratne neimaštine i besparice.Ove aktivnosti odvijale su se najčešće pod paskom rezima,u organizaciji kotorskih vlasti,te jednog broja istaknutih ličnosti iz političkog,vjerskog i kulturnog zivota.Ovakvi skupovi pored temeljin humanitarnih ciljeva bili su i u funkciji jačanja patriotizma i lojalnosti prema Austrougarskoj tokom neizvjesnih godina Prvog svjetskog rata.

Pa ipak kako se rat blizio kraju,borba za golo prezivljavanje bila je sve teza i neizvjesnija.Vladin fasung (oskudno mjesečno snadbijevanje osnovnim zivotnim namirnicama)nije bilo dovoljno za suzbijanje gladi,naročito u pograničnim krajevima u koje su se vraćale izbjeglice nakon vojnih razaranja.

Mnogima nije bilo spasa,smrtnost uzrokovana glađu rasla je iz dana u dan,a pored gladi narod je padao u postelju i umirao od različitih zaraza.Tegoba rata teško je pogađala sve slojeve društva Bosne i Hercegovine.Srbi su bili izlozeni brojnim hapšenjima,likvidacijama,progonima,protiv njih su bili organizovani veleizdajnički procesi i konfiscirana im je imovina.S druge strane Bošnjake su opterećivala njihova nazadna shvatanja društvenih odnosa,naročito njihova izolacija zene koja je u vremenu osjetnog smanjenja muške radne snage,kada je bila najpotrebnija u fabrikama,trgovini i drugim poslovima koji bi osigurali opskrbu njene porodice,najčešće ostajala kod kuće.

Bošnjačko društvo nije imalo razumijevanja za inicijative pojedinaca,poput reisul-uleme Dzemaludina Čauševića,koji su zagovarali i činili konkretne korake na olakšavanju ekonomske pozicije bošnjačke zene i njene porodice tokom gladnih ratnih godina.

Korištena literatura :


Adnan Jahić,Organizacija i rad islamske zajednice u Bosni i Hercegovini između dva svjestka rata,Doktorska disertacija,Tuzla,2007.,13.

Adnan Jahić,Organizacija i rad islamske zajednice u Bosni i Hercegovini između dva svjestka rata,Doktorska disertacija,Tuzla,2007.,13.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.