Genocid u Ahmićima :"Lice mu je bilo krvavo uzela sam krpu i umila ga.Pokušala sam izaći van da vidim šta mi je sa mužem…"



Izvadak iz knjige “Genocid u Ahmićima 1993”

Nečuven zločin nad civilnim nedužnim bošnjačkim stanovništvom Ahmića kod Viteza u aprilu 1993.godine.
Jedan od svjedoka kazuje :

“Aprila 16 u jutro u 6 sati osjetila sam jaku oluju onda sam ugledala kako meci udaraju preko glave u zid.Zatim sam čula jako udaranje na vrata.Sa mnom u kući su bili muž i troje djece.

Čim sam čula lupanje na vrata krenula sam prema hodniku.Moj sin je govovorio da hoće vršiti malu nuždu.Ustao je u krenuo preko sobe jer sam mu rekla da vrši u sudoper.

Odjednom sam čula vrisak nakon čega je sin rekao da je ranjen.Okrenula sam se i ugledala sina kako stoji podignute desne ruke.

Zatim sam povikala ne pucajte dijete mi je ranjeno.
Vidjela sam cijev od puške na prozoru a jedan od bojovnika je rekao da izađem van.Muž je uzeo sina i krenuo prema vratima.Čula sam pucanj i vidjela kako padaju.

Pokušala sam izaći napolje prišla sam sinu uzela ga u naručje i vidjela da je mrtav.Lice mu je bilo krvavo uzela sam mokru krpu i umila ga.

Zovnula sam muža on mi se odazvao.Tražila sam nesto kako bi pomogla mužu ali kad sam se vratila bio je mrtav.Na sinovljevom tijelu vidjela sam na stomaku tri rane i jednu na grudima.”

Ovakva i slicna možda i grozomornija dešavanja mogla su se čuti od svakog od oko 130 preživjelih svjedoka sela Ahmići.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)